Ima li itko ovdje čije dijete ne želi biti veliko?

I to ne traje par dana, tjedana, mjeseci, već otkada to zna izreći riječima. I mi smo se nadali da će to proći, da će sazrijeti, ali sad već postaje, neki put teško, a neki put smiješno…

Jednostavno, nitko joj ne smije spomenuti da će biti velika…to smatra osobnom uvredom. Ako je dobre volje onda samo kaže da ona neće biti velika, a ako je npr. umorna ili sl. onda se rasplače toliko tužno …

Npr. sretne ju susjeda na ulici i kaže štovećljudinajčešćekažumalojdjecida ihudobrovolje…”Joj Hana, nisam te vidjela cijelu zime, kako si ti narasla i kako si lijepa.” A kaže Hana: “Ma gluposti, naravno da nisam narasla, ja neću narasti” Btw. bilo je i gorih situacija koje neću opisivati od srama.
Izjavljuje svugdje da je mala beba, da ima nula godina, da ne zna hodati i pričati, da nikada neće ići u školu i sl. To nekada zna biti simpatično, ali nekada baš i ne :/ .
Jedno vrijeme sam to ignorirala, a onda sam pokušala objasniti da svi moramo odrasti i kako će super stvari moći raditi kad odraste npr. voziti auto piti kavu i coca colu (ona je rekla da će nju uvijek voziti tata, da coca colu i kavu ionako ne voli). Onda…da jel’ vidi kako sam ja velika, lijepa, dobra i sretna što imam nju i tatu (Hana odgovara da ja jesam sve to, da je sretna i ona što ima mene, ali da ona ne želi narasti). Kad ja insistiram na takvim razgovorima ona se rastuži, a kao krajnja varijanta uz ridanje ponavlja…”neću biti velika, neću biti velika”.

A jeste li kad pokušali dijete koje ne želi biti veliko naučiti na nonu, samo jesti, oblačiti se? Koma. Nema motivacije…Ja ne smijem neku stvar niti slučajno povezati s odrastanjem, jer onda to baš neće raditi. Mi smo pelene skidali jer je bilo ljeto, guza se uparila i sl., ali ni slučajno zato što veliki ne piške u pelene.

Prijedlozi, mišljenja, komentari?
Ima li koga, ili smo jedini?