joj cure drage, svega se mi naslušamo....
sad mi ne padaju na pamet sve bedastoće ali stvarno ih je bilo.
Pošto smo pomalo počeli s dohranom svi su odahnuli jer ga napokon više ne patim gladnog i žednog. On naravno i dalje istim tempom gušta u siki pa ih sve muči kako ću ga odbiti od dojenja jer za čas će ta prva godina, kako ćemo onda? Treba mu navečer dati keks, bananu ili jabuku i deci kamilice, ima da spava do jutra! I ona konstantna pitanja: imaš dosta mlijeka, često ti jede, a daš mu malo smokija, ne pije čaj..... ni ne znam više!
U čitavoj obitelji jedina ja nisam "izgubila mlijeko" sve druge su morale odustati nakon par dana, jednoj je masiranje čak "potrgalo" dojke pa su joj sad grozne.... ma da ne povjeruješ!
Uglavnom, sirote mi što dojimo jer koliko god nam je lakše na putu, opet ne možemo nikud bez bebača, al bez brige, čim krenu papat saft bit će oni bolji!
I to sve uglavnom dolazi od mladih žena kojima internet služi za igrice na fejsu.......