Sad je i meni to smiješno i mom m,ali u tim trenutcima sam bila u mukama,nisam se nikako mogla zamisliti da ne dojim!još kad je rekao pa kako ću ja to,a ja na njega pa sjećaš se kad si bio beba kako si dojio ,smijali smo se ali i u bolovima sam bila pa je tu bilo raznih emocija,još se on zagrcnuo,pa sam se ubila od smijeha,naravno još sam ga digla sa fešte,gdje je slavio dobitak djeteta...bilo je super,nakon vina,dojenje...malo sam ga podsjetila kako je to funkcioniralo u njegovo vrijeme .a sad ozbiljno,uveliko mi je pomogao,inače bi se pozdravila sa dojenjem..a sestre su bile mrak,svaka im čast,bile su pune razumjevanja i pune dobrih savijeta a i pristup super.