ja sam prije nego sam rodila sve znala o dojenju, pa sam na početku dojenja ipak bila sigurna da sam ja u onih 1% koje ne mogu dojiti i skoro odustala, ne što mi je bilo naporno, nego sam mislila da mi je dijete gladno.
dodatni problem je bio što je stalno spavala i glad ju nije budila, nije plakala, tako da nisam imala niti jednog pokazatelja. dojke mi nikad nisu bile pune ni tvrde, nikad nisam osjetila let down, nikad nisam izdojila više od 20ml, a ona je aktivno cicala maksimalno 3-5 minuta po podoju prije kojeg mi je trebalo minimalno 45 minuta da ju probudim.
patronažna mi je drugi dan od dolaska kući rekla da mi mlijeko još nije došlo i nek joj ponudim i bočicu poslije podoja. i uz svo znanje o dojenju ja sam nazvala muža da kad ide s posla kupi (kršitelj koda), jer sam bila u strahu da mi je dijete gladno. pred nama je bio vikend, patronažna je rekla da će u ponedjeljak moja patronažna doći s godišnjeg i da će donijeti vagu. (kršitelj koda) sam dala ukupno dva put i odlučila da ako je dijete gladno, nek bude gladno još preko vikenda i da joj više neću davati (kršitelj koda), jer na vaganju neću znati je li na težini dobila od (kršitelj koda)a ili mog mlijeka. ni preko vikenda nisam imala osjećaj da mi je došlo mlijeko niti da dijete dovoljno jede, a prošlo je 8 dana od poroda. u ponedjeljak došla moja patronažna, mi izvagali dijete (bojala sam se vage ko crnog vraga) i pokaže se da je ono dobilo i više nego treba. od onda sam sigurna u sebe i svoje dojenje, još uvijek nisam osjetila da mi je došlo mlijeko, a prošlo je osam mjeseci dojenja
ps (kršitelj koda) je pojela mačka