Prihvacam da smo razliciti, prihvacam da imamo razlicite stilove i nastupe prema djetetu, ali me zanima kako dobiti (ljubazno i pristojno) suradnju partnera u bitnim stvarima (uzmite u obzir da smo generalne stavove dogovorili prije rodjenja djeteta)....
Npr. ... kako mu pomoci da zapamti da dijete od 2,5 god. ne razumije preneseno znacenje rijeci (ironiju, npr.) i da sve dolsovno shvaca.
... kako mu utuviti u glavu da za stvari koje dijete MORA napraviti (oprati zube prije spavanja jer je to dogovor i nema iznimaka, zubi se peru prije spavanja), ne smije dijete pitati ?hoces li oprati zube?' pa kad dijete kaze 'Ne.' , tjerati ga da ipak opere
... kako mu pomoci da shvati da, kad djetetu dva-tri puta priprijeti da ce napraviti xy ako ono ponovi xyz, to mora i uciniti jer ga inace dijete uopce nece dozivljavati ni kao a od autoriteta, kad je potrebno
Ima toga jos, ali samu sebe zivciram kad se podsjetim ...![]()


Odgovori s citatom
bitno mi je da smo u osnovnim, najbitnijim stvarima dosljedni i istog misljenja... medjutim, nacinom na koji on pristupa svom djetetu, ispadne da sam ja mama-azdaja koja postavlja granice i cuva one bitne da ih se ne prelazi, a on je divan tata koji kuzi da je dijete dijete i da mu treba tu i tamo popustiti, ali onda gazi i po najosnovnijim smjernicama koje smo zajedno dogovorili
. Istovremeno se s tatom igra, slažu kockice, autiće, vlakić, ja se osjećam totalno izgubljeno između njih kad se pokušam uključiti. Sve neki muški posli 