E, drage moje, sinoc sam mislila da cu se prikljuciti klubu mama sa decom-nespavacima. Negde oko 1, deckic u toku sna place, place i kad sam ga uzela u narucje i kada je otvorio oci malo se smirio. Probudi se i devojcica. Sisali, vrteli se, plakali, i ja ti ne znam sta cu, sama sam kod kuce, lepo ih stavim zajedno u krevetac. Stisli se jedan uz drugog i poceli da se cerekaju i smeju i vrte. Upalila im lampicu na krevecu i posle pola sata nadjem ih i dalje budne, zezaju se. Ona ga uhvatila pod ruku, zajedno gledaju u istom pravcu - deckic nogicama pokusava da dohvati dzidza-bidze nakacene po ivici kreveca! Zahvat nogicama kao pinceta! Nisam mogla da verujem. a ona kao da ga hrabri. Kakva banda! I dam im to da se igraju, da dohvataju rukicama. Umorili se, deckic se pripio uz nju, kao male kuce mladunci, a to nju nervira. On je gleda, ma obozava je. Dirljivo mi to da vidim, jer decaci su izgleda bas osetljiviji i ovisnici od zagrljaja i topline. Ona je nezna i smirena, ali izgleda da ne voli da se stiska tako kao on. I zaspi mi vrlo brzo devojcica, ali deckic ne moze, gleda za njom gde je prebacujem, i place, place. Opet je sisao, uspavljujem ga, ma sve do 4. Nadala sam se da ce ih ovakav period bez sna drzati duze ujutru, ali ne. U pola sedam! Jao! I opet puni snage.

Gledam danas na tv emisiju o deci, roditeljima i ne spavanju. I kaze zena psiholog "Nema leka tome zasto se deca bude nocu i ne spavaju. Deca sve manje i manje spavaju, i jednostavno, to traje do druge godine zivota kada pocinju da spavaju kao odrasli.

Moji umeju i da prespavaju celu noc ponekad), uglavnom je to jedno sisanje i ne stignu da otvore oci. Ali, ocekujem da ce uskoro krenutio zubici, sanjanje i uopste, cesce budjenje. clumsy mom, kako si postigla da izbacis nocno hranjenje? Kako?