Ma i ja se slazem da ne treba iz tuznih sebicnih razloga maloj deci, nasoj deci, ukidati te nocne obroke. Njima su potrebni, a narocito ako se radi o sisanju, ne treba remetiti. Mene je mnogo zbunilo sto sam cula komentar jos kada su oni izasli iz prvog meseca "jos im nisi ukinula nocni obrok?!" I onda sam se pitala kakva li je to carolija... I jednom sam probala da to izvedem umirivanjem i dobila sam dva sata drzanja u narucju (znaci rasanjivanje, gledanje u nesto, zabavljanje, setanje, plac i na kraju sisanje naravno). A sve je moglo proci jos kroz san i trazenje da sisa, obavimo to nezno i mirno i nazad svi na spavanje. Eto, svaki put kad prespavaju celu noc mnogo se obradujem, to mi je dozivljaj narednog celog dana. Pa to ti je zivot, kasnije ce spavati mnogo mnogo duze u jednom komadu.

A mi postojimo radi njih, nasa zrvta je najvaznija hrana njihovih malih bica. To je lepota nasih i njihovih zivota. Malo me preseče kada čujem "kako ti uspevaš sa njih dvoje kad ja ne mogu ni sa ovim jednim?" Pa užvam, ne otimam se, ovo je vreme kad su maleni, kada sam im najpotrebnija i nije u redu da se mnogo žalim, vec da činim najbolje što mogu. Čini mi se da sto vise dece majka ima to je hrabrija, istrajnija, organizovanija. Naravno, i očevi su tu, srecniji, hrabriji, vredniji.