dakle, da naglasim: ne kažem da treba ostaviti mamu s bebom 24/7 pa nek se snalazi, nego želim istaknuti da se topic nekako vrti oko želja i potreba mame a premalo se spominje bebina perspektiva.
 |
|||
|
|
|||
dakle, da naglasim: ne kažem da treba ostaviti mamu s bebom 24/7 pa nek se snalazi, nego želim istaknuti da se topic nekako vrti oko želja i potreba mame a premalo se spominje bebina perspektiva.
u potpunosti se slazem sa Ms Ivy.
a gdje je tu beba?Deaedi prvotno napisa
A gdje je tu mama?
ovako mozemo u nedogled, zar ne? sto je prije nastalo - jaje ili kokos?
tko je vazniji, beba ili mama? svaka od nas ce drugacije odgovoriti. netko ce reci 'pa, ako mama nije odmorna, ne moze sebe kvalitetno dati bebi'
ja cu reci 'zadnjim atomom snage cu odgovorit na plac mog djeteta, zato sto ZNAM da me to njezno i bespomocno stvorenje treba, narocito prvih nekoliko sati nakon poroda.
vi govorite o slucajevima kada je mama imala carski i tesko joj je. i ja ju razumijem, mogu samo zamisliti kako boli. ali tu je osoblje da ti pomogne.
ne bih usporedjivala Arapske Emirate sa nasom zemljom (i ja sam imala isti tretaman u privatnoj klinici u Vilnijusu i dobro platila za to). Stvar je da svakoj zeni u nasoj drzavi bude dostupna takva usluga. Ako nije, treba vidjeti sto je prvo sto se moze napraviti.
Ako drzava nema novaca za izgradnju takovih apartmana, najjednostavnije sto moze je dozvoliti majci da bude uz svoje dijete 24 sata. Pa cemo polako krenuti odatle i mozda jednom stignemo do standarda nekih drugih zemalja u kojima je porod puno humaniji.
Ja mislim da samo sretna i zadovoljna mama= sretna i zadovoljna beba.
A rooming-in u hrvatskim rodilistima je samo u svrsi da medicinsko osoblje ima izliku za nerad. Potrebe mame i prespektiva bebe su na zadnjem mjestu. To je moje misljenje.
slažem se s ivy i momze
a ovakva razmisljanja:
su me navela na to da barem za drugo dijete zahtjevam pravi 24-satni rooming-in, što sam i uspjela ostvariti.nakon devet mjeseci brčkanja u maminom trbuhu, u toploj i zaštićenoj okolini, uz zvukove maminog srca, odjednom se našla u svijetu punom buke, svjetlosti, nepoznatih ljudi koji je odnose od mame... zastrašujuće, zar ne?
Ja ne bih pretjerivala s tom zastrašenošću novorođenčadi. Perspektiva bebe je svakako važna, ali, ruku na srce, o njoj možemo samo nagađati.
Na drugi porod sam išla u Sinj da bih imala rooming in i uživali smo u tome. Svakako mislim da je bebi najbolje uz mamu.
Prvi put sam rodila u Splitu i beba je bila u susjednoj sobi, od moje odijeljenoj staklom. Bili su dosta raspoloženi da mi ga donesu na dojenje kad plače (naravno da to ne bi trebalo ovisiti o raspoloženju osoblja, ali ne govorim sad o tome). I zašto bih ja sad morala misliti da je u trenutcima dok je mirno spavao u krevetiću ili gledao oko sebe, vrlo spokojno, moj dječak bio jako zaplašen? Ja to zaista ni iz čega ne mogu zaključiti, koliko god mislila da beba treba biti uz mamu.
Potpisujem ms. ivy.
Otkako sam rodila, Evine su potrebe ispred mojih, jer ja svoje potrebe ipak mogu na bilo koji način ispuniti sama, ili barem zatražiti nečiju pomoć. Moje dijete je ovisno o meni (ili tatici)
Ja sam rodila u Merkuru, rooming inn tamo nije idealan, ali je i to bolje nego dobiti dijete svaka 3 sata na dojenje, prethodno nahranjeno na bočicu.
Sestre su navečer pitale želimo li da nam nakon kupanja dječicu vrate ili da ih ostave u dječjoj sobi. Moje dijete je naravno bilo uz mene, a iz dječje sobe se svako malo orio plač.
Također su mame mogle zatražiti da sestra dijete nahrani na flašicu. Inače djeca nisu bila hranjena. barem sam sigurna da moje nije, jer je od početka (nakon što mi je susretljiva sestra pokazala kako je namjestiti na dojku) papala moje mlijeko.
Kad su je odnijeli na sunčanje, jer je imala žuticu, ja sam se izdajala i također su je hranili mojim mlijekom, samo nažalost na flašicu. To mi je glavna zamjerka. Možda griješim, ali mislim da ne bi škodilo da sam je ja došla podojiti, pa da je vrate nazad pod lampe.
Dojmovi iz bolnice nisu mi uopće negativni.
o.t - kad poslodavci budu radnicima isplaćivali cijelu plaću "na bijelo", a ne samo minimalac, možda će zdravstvo kod nas malo više ličiti na ono u UAE.
ne moraš puno nagađati - otiđi na podforume o dojenju i pročitaj sve postove mama koje pišu da im bebica želi stalno biti na dojci i mirno spava samo u njihovom krevetu.
Gle, i ja cu za drugo dijete (ako ga bude) traziti 24h rooming in. Ali, nazalost, za to cu morati potegnuti do Varazdina, Postojene, ili nadam se u nekoj domacoj privatnoj klinici...Ono sto sam dozivjela na Sv. Duhu s prvim porodom, ne bi mogla ponoviti. Pa i ti si isla u VZ jer si znala da u nekoj ZGB klinici nisu uvjeti kakve ti zelis, zar ne? Dakle, trazila si nesto BOLJE, odnosno HUMANIJE.
Ne slažem se s ovim bezrezervno. Ako mama nije u stanju zbog umora brinuti o bebi prve dane njenog života, to ne znači da je beba time zadovoljna.
Kada žena teži rooming in-u, to joj mora moći biti osigurano, ali onda se zna što to znači.
Po meni znači ovako kako je momze rekla:
Ako mama ne želi rooming, OK. Ali želi beba. Što sad?ja cu reci 'zadnjim atomom snage cu odgovorit na plac mog djeteta, zato sto ZNAM da me to njezno i bespomocno stvorenje treba, narocito prvih nekoliko sati nakon poroda.
yeah, right.
a sto cemo sa cinjenicom da je sretna mama ona koja je naspavama, a sretna beba je ona koja osjeti maminu blizinu, njen miris, dojku, pa makar to znacilo i cjelonocni boravak?
gle, meni je oci otvorila jedna knjiga koju sam procitala u trudnoci i nakon toga se odlucila na 24 satni boravak. i upravo je suprotno ovome o cemu vertex govori:
zena koja je napisala knjigu je fizioterapeutica i 20 godina se bavi tim radom. ona kaze da nasi muskularni problemi, problemi sa iskrivljenom kicmom, skoliozom itd.. upravo zapocinju u prvim satima nakon poroda.Perspektiva bebe je svakako važna, ali, ruku na srce, o njoj možemo samo nagađati.
nakon 9 mjesece potpune zasticenosti od vanjskog svijeta, beba se nalazi u jednom okruzenju koje je njoj u potpunosti strano. placom signalizira da se ne osjeca dobro, da je prestrasena. ukoliko nije uz majku, sto se desava? ili joj zalijepe dudu na usta ili ju puste da place.
place, place, place i nakon odredjenog vremena to malo tijelo se skupi, stisne kako bi 'zatvorilo' bol. upravo te prve kontrakcije tijela, prema misljenju te fizioterapeutice, su odgovrni za kasnije probleme u djetinjstvu o kojima sam gore pricala.
ovo je dakle cisto zdravstvena strana, a kada bi pocela govoriti o emotivnoj povezanosti, sigurnosti,..... ne znam gdje bih stala.
jako škakljivo i podložno raznim interpretacijama...
Naravno da svatko moze necije razmisljanje interpretirati na 100 nacina. Ali mislim da je jasno sto sam zeljela reci...U okviru koje teme i rasprave...Pa nema potrebe traziti dlaku u jajetu.jako škakljivo i podložno raznim interpretacijama...
Npr. ono sto je mene moglo uciniti sretnom i zadovoljnom tijekom rooming in-a, je jedna tako mala stvar: da mi bebu presvuku u cisti jastuk, da ne lezi u onom mokrom od moje krvi jos 3h, jer traju sati rooming-in-a.jako škakljivo i podložno raznim interpretacijama...
Pa baš u okviru ove teme mi nikako ne drži vodu: kada se mamine i bebine želje razilaze, (a razilaze se) što onda?
Nitko ne traži dlaku u jajetu, razgovaramo
Pa evo primjera gore...Pa baš u okviru ove teme mi nikako ne drži vodu: kada se mamine i bebine želje razilaze, (a razilaze se) što onda?
Nitko ne traži dlaku u jajetu, razgovaramo
Za bplje i humanije uvjete u rodilištima ćemo se još dugo boriti.
Za sada smo neke zadovoljne bilo kakvim rooming in-om - samo da smo uz svoje bebe od prve minute.
Daedi, ja ne trazim dlaku u jajetu, ali meni nije jasno u kojem kontekstu si mislila da je sretna mama = sretna beba?
Ako govoris o ovome ovdje, rooming-in i zajednicki boravak, onda takva tvoja izjava uopce ne stoji, zbog onoga sto sam gore napisala. Ponovit cu, mozda nisi vidjela - sto se desava ako je za bebinu srecu potrebno da mama prve dvije-tri noci nakon poroda bude stalno uz bebu kako bi joj pomogla u njenoj prilagodbi vanjskom svijetu, a to znaci jako malo sna?
Da li bi ti obrnuti redoslijed bio ok:
sretna i zadovoljna beba = sretna i zadovoljna mama?
A pa zaboga, dojila sam obojicu. Na dojci su željeli biti puno, i bili su koliko su htjeli (A. nakon izlaska iz rodilišta). Definitivno nisu htjeli stalno. U svojim krevetićima ili seđolinu su spavali savršeno mirno.
Ali ja ne dovodim u pitanje činjenicu da je bebi najbolje uz mamu - sigurno jest i to je ono što beba pokazuje.
Ali ne znam po čemu treba zaključiti da je beba koja leži u krevetiću u rodilištu i spava ili zvjerka naokolo ustvari - prestravljena.
Dakle, ne govorim o bebi koju se pušta da plače, niti o bebi kojoj se gurne duda u usta, niti o bebi koju se nahrani glukozom...
Inače, po mišljenu moje okoline otići roditi u Sinj je vrlo neobičan potez (iako meni sasvim jednostavan) tako da se može reći da mi je rooming in bio jako važan. Samo mislim da se o ama baš svemu može razmišljati kritički.
pa to nisam ni dovela u pitanje, što možeš i vidjeti iz prethodnih postova. krajnje je nehumano ženu ostaviti da leži u vlastitoj krvi, s bebom ili bez nje.
ajmo se držati onoga što su i momze i adiomare naglasile: bebinih želja i potreba.
bebe ne mogu čekati bolje uvjete u rodilištima.
naravno da je zadovoljna mama bitna stavka da i beba bude zadovoljna
ali mi smo same odabrale da želimo tu bebu
ona je sad tu i treba nas, neke bebe to izražavaju više, neke manje, ali jednako nas trebaju
ono što je k2007 napisala vjerojatno bi i meni u istoj situaciji smetalo
ja se ni na bračnom krevetu nisam usudila držati bebu blizu ruba kreveta, a kamo li na uskom bilničkom
uvjeti koje je ona imala zaista nisu bili prikladni, ma koliko mama bila odmorna nakon poroda, a da ne govorim kad je nesigurna i prestrašena da ne bi nehotice naudila bebi
tako je.Gle, i ja cu za drugo dijete (ako ga bude) traziti 24h rooming in. Ali, nazalost, za to cu morati potegnuti do Varazdina, Postojene, ili nadam se u nekoj domacoj privatnoj klinici...Ono sto sam dozivjela na Sv. Duhu s prvim porodom, ne bi mogla ponoviti. Pa i ti si isla u VZ jer si znala da u nekoj ZGB klinici nisu uvjeti kakve ti zelis, zar ne? Dakle, trazila si nesto BOLJE, odnosno HUMANIJE.
znači, izbor postoji.
Za humanost medicinskog osoblje ne trebaju nikakvi posebni uvjeti. Sve nase bolnice imaju infrastrukturne uvjete. Ali ukorijenjeni nehumani odnos najteze je promijeniti.
ok, ali još uvijek ne kužim kako će tu pomoći da beba ne bude uz mamu.
Da kad mama zamoli pomoc na 5min, da je ne odbiju s recenicom: Mama se mora brinuti o bebi, a ne mi. Sada traje rooming i ne odnosimo djecu.
ovo za SD me sad stvarno začudilo, pa ispada da je rooming in u SD-u isto što i vinogradska bez rooming in-a (ove priče o stalnom odnošenju beba)
a opet postoji i druga krajnost koja za prviput majke nije baš prihvatljiva da moraju onako isrpljene spavati s novorođenčetom u krevetu (ja se skoro nisam usudila niti kad smo došli doma, a krevet nam je 2x2m)
ok, varaždin, kad stisnu trudovi, valjda se stigne iz zagreba????više je valjda stvar u psihičkom momentu, trudovi stišću, a ti na put do varaždina...
druga je stvar što za zagrepčane znači da im je dijete rođeno u varaždinu (ne mislim na nekakvu lokalpatriotističku smetnju), mogu li se ostvariti prava u zagrebu, ako dijete nije rođeno u zagrebu (mislim na one nekakve naknade za opreme za novorođenče - znam da bandić traži da su roditelji prijavljeni u zagrebu dulje od čini mi se 3 godine, a jel traži da je i dijete rođeno u zagrebu)...?
Postoji, pitanje je da li je dostupan svima? Zar to nije cilj?
Ipak odlazak na porod u drugi grad zahtjeva vise i novaca i ukljucivanje drugih clanova obitelji u organizaciju...
Nije uopce pitanje sna, u bolnici nisam uopce spavala, mozda po 1,2h dnevno. H spava s nama u krevetu, tako da vec 2 g nisam odspava 1 noc mirno i u komadu. Ocito se nismo razumjele: ja jesam za 24h rooming in, ali ipak da seste priskoce kada ih pozoves, jer ti treba pomoc.
Obrnuti redosljed: sretna i zadovoljna beba = sretna i zadovoljna mama je ono po cemu i zivimo od kada sam izasla iz rodilista. U rodilistu ni jedna od nas nije bila sretna.
Krajnosti nikad nisu dobre, pa ni u ovom slučaju. "Prislini" (nemam boljeg izraza) RI mi je krajnje nehuman sa strane bolničkog osoblja, pa ni jedna mama neće tražiti da sestre malo odnesu dijete ako joj stvarno nije potreba. A tek mama nakon težeg poroda, ili one koje pere baby blues :/ ... I nije svrha RI-a da sestre imaju što manje posla.
A odlazak iz Zg u Vž nije velika razlika od odlaska s kraja na kraj Zagreba.
dijete mora biti prijavljeno u zagrebu, a ne rođeno tamo. dakle, mjesto rođenja nema veze.druga je stvar što za zagrepčane znači da im je dijete rođeno u varaždinu (ne mislim na nekakvu lokalpatriotističku smetnju), mogu li se ostvariti prava u zagrebu, ako dijete nije rođeno u zagrebu (mislim na one nekakve naknade za opreme za novorođenče - znam da bandić traži da su roditelji prijavljeni u zagrebu dulje od čini mi se 3 godine, a jel traži da je i dijete rođeno u zagrebu)...?
jedino što je zahtjevao jest više novca za benzin. ništa drugo i nikakva posebna organizacija drugih članova obitelji.Ipak odlazak na porod u drugi grad zahtjeva vise i novaca i ukljucivanje drugih clanova obitelji u organizaciju...
inače, mi smo od našeg stana u centru zagreba do rodilišta u varaždinu stigli za nekih 45 minuta.
ali, istina je da bi taj izbor trebao biti moguc svima, u svim rodilištima.
Nema odgovora...
Nisam mislila iskljucivo na Zagreb. Odlazak mame iz Dubrovnika ili Splita na porod u VŽ je ipak teško izvediv. OK, VZ je blizu ZGB-a, ali ne moze se ocekivati da sve mame iz ZGB-a ili Lijepe nase tamo odlaze roditi. Mislim da ni VZ rodiliste nema takve kapacitete. Tako da ipak ne postoji izbor dostupan svima.
Nemam ti ja nikakvu znanstveno potkrijepljene dokaze, ali samo ću ti navesti nešto kao primjer: kada bi se ti iznebuha našla usred Kine, ni sami ne znajući kako, kada, ni zašto; ne bi li ti dobro došla zaštita i objašnjenje onoga komu vjeruješ i koga poznaješ?Nema odgovora...
Bila bi potpuno pribrana, bez ikakve bojazni, iako to, možda, ne bi pokazivala plačem?
Puno puta ne pokazujemo, ali ne znači da nas ne tišti.
Htjedoh reći:
Vjerojatno bi se bojala, iako to, možda, ne bi pokazivala plačem.
I, Kina je precivilizirana usporedba. Treba smisliti bolju.
Već sam napisala koliko volim rooming in (24 satni) i sasvim je jasno da bebi treba mama i to puno, puno.
Ali i dalje mislim da o bebinoj slici svijeta samo nagađamo. A kako znamo da je novorođenče opremljeno brojnim instinktima za preživljavanje, ja osobno ne vjerujem da je moguće da ga nešto tišti, ali to ne pokazuje (ako je zdravo). I ovo je nagađanje. Ali ipak konkretnije - vidim bebu koja izgleda kao da joj je dobro, i zaključim da je dobro. Ili - vidim bebu koja izgleda zadovoljna, i zaključim da ona to nije jer dogma kaže da beba ne može biti ni trenutak zadovoljna bez mame.
ne kužim, ti kažeš da bebe sve vrijeme u dječjoj sobi zadovoljno leže i razgledavaju?
evo jedan link o dogmi
BONDING WITH YOUR NEWBORN
zgodan detalj:
As one mother said following a lengthy and arduous labor, "Let me sleep for a few hours, take a shower, comb my hair, and then I'll start mothering." If these are your feelings, enjoy your rest—you've earned it. There is no need to succumb to pressure bonding when neither your body nor mind is willing or able. In this case, father can bond with baby while mother rests. The important thing is somebody is bonding during this sensitive period of one to two hours of quiet alertness after birth. One of the saddest sights we see is a newly-born, one-hour-old baby parked all alone in the nursery, busily bonding (with wide-open, hungry eyes) with plastic sides of her bassinet. Give your baby a significant presence—mother, father, or even grandma in a pinch.
Istina je da je moć bebinih instikata koji joj omogućuju preživljavanje velika, ali iz ove rasprave logičnije mi je na prvo mjesto staviti jačinu majčinog prirodnog nagona da zaštiti novorođenče.
Čak i prije nego se novorođenče počne koristiti refleksima preživljavanja.
evo ja iščitala
cure moje , ovo:
nije ništa drugo, nego li sabotaža roomingaU sobama su po tri mame i svaka svoju bebu ima u svom uskom bolničkom krevetu. Znači, nema posebnih krevetića za bebe, a posebnih za mame ....,
zamolila sam sestru ako bi mogla malo odnijeti bebu ili ju smjestiti u drugi krevetić, jer bi se htjela odmoriti samo malo, bar par sati...
strah me uopće zaspti da ga ne izguram s tog uskog kreveta, ...
sestra me prezrela komentarom da "sam ja sada majka, i da mi dijete mora biti prioritet."
pa će se tužiti kako većina mama ne želi svoje bebe uz sebe jer se ne mogu naspavati, i kako je prije sve fino funkcioniralo , dok taj rooming nije uša u modu
pa jel su imali krevetiče? jesu
i di su nestali? isparlili, ukra ih vuk...
u Vž rodilištu sam imala rooming (svaka pohvala) i jedinu noć koju sam jedva prospavala je bila kad su imali 3 carska pa su 3 bebe plakale i čitav kat je zvonija od njihovog plača... došlo mi da odem tamo ih umiriti (koliko sam shvatila samo je jedna noćna sestra)
Ne bih išla tako daleko da ONO nazovem krevetićima. To su kavezi. Nije mi palo na kraj pameti staviti Kaleba u to.
ja sam vidla na nekim slikama one prozirne krevetiće, ko plitke kadice, al to valjda nije bila slika sa SD :shock:Ne bih išla tako daleko da ONO nazovem krevetićima. To su kavezi. Nije mi palo na kraj pameti staviti Kaleba u to.
Ovo potpisujem u cijelosti.
Kad sam zamolila sestru oko 21 uvečer skroz iscrpljena da uzme bebu u dječju sobu jer danima nisam spavala, a na porodu mi je napukla trtica pa je samo ustajanje iz kreveta trajalo 10 minuta - uputila mi je pogled koji me skoro spržio i bijesno uzela maličku.
To me odmah kvalificiralo za nemajku godine.
Svakako ne (gore sam naglasila da govorim baš o situacijama kad se beba ovako ponaša, nikako da je bebi dobro dok plače daleko od mame), i slažem se da malo tjeram mak na konac, jer u stvari želim i mislim gotovo isto što i ti i adio mare.
Ali meni smeta kad se o stvarima koje se nikako ne mogu sa sigurnošću znati piše kao da su savršene istine pa im se još i napušu dimenzije, čak i ako se to poklapa s mojim mišljenjem. Ja sam sa svojom bebicom željela biti što prije i svakog časa, i apsolutno sam bila spremna prevladati vlastiti umor, intenzivne bolove od stezanja maternice dok sam dojila cijelu noć i ne znam što još i pri tome ne mislim da sam radila išta osobito - jednostavno sam bila mama novorođenčeta.
S prvom bebom nisam bila u prilici to proći na isti način. Apsolutno je prirodno da beba bude uz mamu. Moja prva beba nije bila. I da me netko sad uvjerava da zato što nismo imali "early bonding" nešto nedostaje našem odnosu? Donijeli su mi ga nakon 6 sati i ne vjerujem da sam ga mogla gledati zaljubljenije nego što sam ga gledala i dirati nježnije nego što sam ga dirala, dojiti s više ljubavi. Imala sam sreću da su mi ga nosili kad bi zaplakao i da je dosta bio kod mene (apsolutno se slažem da to ne smije biti pitanje sreće). Ostatak vremena je bio u svom krevetiću, i ako sam vidjela da je spokojan, i ja sam to bila. I sad da mi netko tvrdi da je to strašno zatajenje mojih majčinskih instinkta jer je moja beba u stvari bila u groznoj patnji?
I tko to određuje čiji je instinkt ispravan? k2007 se brinula jer je mislila da će joj beba pasti s visokog kreveta. To nije dovoljno podoban majčinski instinkt, ili što? Znam da neki smatraju da nema šanse da se bebu koja spava s mamom u krevetu na spavanju poklopi, gurne ili slično. Moja prijateljica je spavala redovito sa svojom bebom, i jednom ju je prebacila na drugu stranu za dojenje, ali ne na krevet, nego na pod. Praktički ga je bacila na pod.
pa ako baš tjeramo mak na konac, u rodilištu u kojem sam ja rodila dječja soba je na drugom kraju hodnika i nema nikakve šanse da vidiš i čuješ što ti beba radi. a još manje da ti sestra donese bebu čim zaplače (iako je i tad prekasno, ali ajmo pretpostaviti da je to ok kad se mama mora odmoriti). bebu ćeš dobiti kad ih poslažu na kolica i razdijele po sobama.
a zašto ono tjeramo mak na konac?
nisam citala sve jer mi je predugacko ali cu samo na brzinu reci svoje misljenje i iskustvo.
kad sam bila na pregledu prije porodjaja razgovarala sam sa svojim docom da bih ja rooming in. on mi je savjetovao da sa prvim djetetom to ne uzimam jer cu mozda biti prezbunjena i umorna i ako pozelim da mi uzmu dijete na sat dva, da ce me sestre terorizirati i izrugivati mi se. znaci istina je da se to dogadja i to znaju i doktori i svi ali se o tome suti.
na kraju sam zavrsila na carskom i nije bilo ni govora o rooming inu. ali ipak sam kraj kreveta neprekidno imala onu kolijevkicu kavezic metalni. on doduse izgleda kao kavezic ali mislim da ipak dobro dodje jer npr ja sigurno ne bih imala hrabrosti zaspati sa bebom u onom bijednom uskom bolnickom krevetu. uvjerena sam das bi mi dijete ispalo na pod cim zaspim i na kraju ne bih uopce ne bih spavala. a kad se to nespavanje zbroji sa hormonima i ludilom nakon porodjaja...mislim uzas. ja sam ionako jecala na sav glas po hodnicima i vikala da hocu knjigu zalbe :shock: da nisam jos i spavala vjerovatno bih skocila sa prozora.
ali ako drugi put rodim normalno, sto se iskreno nadam da hocu, uzet cu rooming in jer ipak mislim da je to najbolje, ali cu koristiti kavezic kolijevkicu.
Jer je meni jučer bio takav dan.a zašto ono tjeramo mak na konac?
Naravno da je to kavez. A kad ja zaključam vrata koja vode na stubište naše obiteljske kuće, onda ustvari stavljam dijete u zatvor. Sram bilo ikoju mamu kojoj je palo na pamet staviti dijete u krevetić s rešetkama!
(Uh, izgleda da me i dalje drži.)
Zapravo, mislim da se treba koncentrirati na ono što je napisala MGrubi. Ja možda ne bih govorila baš o sabotaži, ali svakako da o jednom užasnom iskrivljavanju pojma rooming ina.
Kva? Pms?Naravno da je to kavez. A kad ja zaključam vrata koja vode na stubište naše obiteljske kuće, onda ustvari stavljam dijete u zatvor. Sram bilo ikoju mamu kojoj je palo na pamet staviti dijete u krevetić s rešetkama!
Gle, i kinderbet ima rešetke. Ali ovo što imaju na SD stvarno bolesno izgleda. U svim ostalim bolnicama imaju one normalne dječje krevetiće s prozirnim stranicama, ne kužim što su ovi išli izvoditi.
Ne želim komentirati, samo bi napisala svoje iskustvo.
Prvo dijete mi je završilo u inkubatoru i iako je porod bio težak i dugotrajan, nisam mogla spavati od brige i žalosti za svojim dijetetom. Imala sam puno šavova, ali mi nije bio problem svaka 2 sata nositi izdojeno mlijeko niz dugačak hodnik (izgledalo mi je kao da prolazim kilometre) do dječje sobe.
Drugo dijete mi također nisu dali odmah jer sam rodila popodne. Cijelu noć sam plakala i osluškivala plač beba i razmišljala dal čujem moju princezu. Srećom odmah ujutro su mi je dali. Zbog šavova ju nisam mogla dizati pa je spavala samnom u krevetu. Istina da se baš nisam naspavala, ali sam bila sretna i zadovoljna.
Puno njih su tražile da im odnesu djecu po noći. I odnjeli su ih. Slažem se da treba imati pravo na izbor, ali meni je to potpuno nerazumljivo. Mi smo se čvrsto zagrlile i sa cicom u ustima spavale cijelu noć. Plač drugih beba me nije niti malo uznemiravao.
A u bolnici i tako spavaš cijeli dan. Jedini posao ti je dojiti i spavati, tako da nisam bila niti malo umorna
da al tebi je to bilo drugo dijete i znala si sve sta radis. a kad ti je prvo nemozes se bas lako opustiti sa cicom u ebinim ustima jer nemas pojma sta je to. bojis se da ju ne ugusis i sl. ako i imas srece da si educiran o tome svemu, ipak nemas iskustva i strah te ulovi bez obzira na to koliko znas.
a da se u bolnici spava po citav dan nije tocno. mi smo od ujutro od pet imali stalno nekog boga po sobi, prvo sestre koje mjenjaju plahte svako jutro i nose toplomjere, pa onda ove sto nose dorucak, pa nakon toga vizita, nakon vizite rucak, pa posjete pa vecera. nije se moglo spojiti sat i pol vremena u komadu da si u miru.
Svaka cas ako si u bolnici uspjela spavati. Koliko se ja sjecam, sestre te bude vec oko 5, mjere temperaturu, donesu bebu, pa onda odnesu, pa vizita, pa dorucak, pa opet donesu bebu. Pa rucak, pa posjete, pa pedijatrijska vizita...pa donesu bebu...Pa je odnesu tek oko 2330. Osim toga, sestre stalno mjere tlak, pa dobis infuziju, pa neke injekcije, pa neke tablete....Ja nisam mogla spavati s H jer je ona ili plakala ili sam je pokusavala staviti na dojku. Ustvari mislim da u 2g nije toliko plakala kao u tih 5 dana u bolnici. Stvarno ne znam kako sam mogla izdrzati sa tako malo sna, s takvim bolovima, i s takvim strahom i gorcinom u sebi.
Osim toga, dobro je ako ti dojenje (posao) ide: ako ne ide, onda evo problema, nista od spavanja: citas Rodine tekstove, zoves prijateljice i places zasto ne ide...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom