rooming in - moje mišljenje

[k2007]

Rodila sam prije skoro tjedan dana na Svetom Duhu. Imam nekakvu potrebu izraziti svoje mišljenje o, sa svih strana tako željenom, smještanju friških mama i beba u zajedničke sobe. Ne znam jel takva praksa i u drugim bolnicama, ali mene ovaj pristup nije baš oduševio, nekako više - iscrpio.
Za početak, rooming in je obavezan. U sobama su po tri mame i svaka svoju bebu ima u svom uskom bolničkom krevetu. Znači, nema posebnih krevetića za bebe, a posebnih za mame. Nakon što sam rađala cijelu noć, pa ne spavala do popodne slijedećeg dana, zamolila sam sestru ako bi mogla malo odnijeti bebu ili ju smjestiti u drugi krevetić, jer bi se htjela odmoriti samo malo, bar par sati... a kad beba leži kraj mene (još treba uzeti u obzir da mi je prva, i tako sićušna, bilo me strah uopće ga dotaknuti), strah me uopće zaspti da ga ne izguram s tog uskog kreveta, da ga u snu ne udarim, ili onaj uobičajeni strah kod novih mama da mu se nešto ne dogodi dok ja spavam ili dok se primjerice tuširam. Bebe se uzimaju samo za vrijeme posjeta na sat vremena, i po noći, s time da noć traje od ponoći do 5 (!!) ujutro. Za dojenje se podrazumijeva da ide samo od sebe, ali ajde - dolazila je svaki dan pedijatrica na par minuta kojoj smo mogle postaviti pitanja vezana uz dojenje. Sve u svemu, nakon poroda kad sam zamolila mogu li se nakratko odmoriti, sestra me prezrela komentarom da "sam ja sada majka, i da mi dijete mora biti prioritet.". Nisu ga mogli nakratko zbrinuti čak ni obzirom da sam tek rodila i da sam u svakom slučaju iscrpljena, predstavljajući mene već u samom početku kao 'lošu majku', koja sebe i svoj odmor stavlja na prvo mjesto.
...da ne pričam o tisućama pitanja vezana uz zvukove koje proizvode, neutješan plač, neuspješno dojenje itd itd, zbog kojih su setre živčanile jer ih je svakih par minuta neka nova mama zvala (što je meni potpuno jasno - da će ih zvati svakih 5 minuta, iako sam ja nastojala to ne činiti). I kad se pokakala beba od cure do mene, zvali su pedijatricu koja je nevoljko uzdahnula, jer presvlačenje je tek tada-i-tada, a oni imaju ograničen broj pelena.... uglavnom, presvukla ju je ali na jedvite jade.

Tako da, kad sve zbrojim i oduzmem, rooming in me se nikako nije dojmio.

[mamuška]

isto mi je rekla i frendica koja je rodila na SD. mislila sam da dijete ima svoj krevetić... :?

[sorciere]

vjerujem da je to iscrpljujuće, i daleko od idealnog. ali, treba gledati i s pozitivne strane...

nama su nosili usnule bebe, a kad su se one počele malo buditi i prihvaćale dojenje - jednostavno su ih znali otrgnuti s dojke... jer je vrijeme isteklo...

ovo nije kako treba, ali bar je pomak na bolje. vidi se da postoji volja da se nešto napravi.

k2007 - ni mene sestre nisu lijepo gledale . jer sam zvrcala svako malo - malo da mene informiraju, ili mi nešto donesu - pa još malo za ostale mame u sobi. jer one nisu ništa pitale ni tražile. :?

[Maja]

Ja moram priznati da mi nije jasno kamo su nestali krevetići, pa bilo ih je za svaku bebu, koliko znam. :?
Isto tako, mislim da su ti trebali odnijeti bebu kad si to zatražila, umjesto da dobiješ predavanje o požrtvovnom majčinstvu. To bi trebala biti praksa.
Svejedno, vjerujem da će se rooming ipak povoljno odraziti na vašu povezanost i uspjeh u dojenju.

[ronin]

Pa zar nisu u rooming in-u bebe u svojim krevetićima uz mame?
Pa tko se ne bi bojao na onim visokim uskim krevetima?

[Ivanna]

Sve u svemu, nakon poroda kad sam zamolila mogu li se nakratko odmoriti, sestra me prezrela komentarom da "sam ja sada majka, i da mi dijete mora biti prioritet.".

nama su nosili usnule bebe, a kad su se one počele malo buditi i prihvaćale dojenje - jednostavno su ih znali otrgnuti s dojke... jer je vrijeme isteklo...

Iz jedne krajnosti u drugu...

[Mamita]

nema bebi krevetića na odjelu gdje nisu babinjače
a ponekad u nedostatku mjesta smeštaju mlade mame svukuda po katu :/

ja to iz osobnog iskustva

[Maja]

nema bebi krevetića na odjelu gdje nisu babinjače
a ponekad u nedostatku mjesta smeštaju mlade mame svukuda po katu :/

ja to iz osobnog iskustva

ma to znam, ali ja sam mislila da kad nema mjesta pa smještaju na drugi odjel, onda nije rooming, nego se trebaš borit. Možda se i to promijenilo.

[Paulita]

Definitivno je nezgodno kada ti je beba na zaista uskom bolničkom krevetu. U Rijeci bebe imaju svoj krevetić, a neko nepisano pravilo je da prvu noć, ako mama to želi, može zvati sestre da uzmu bebu da se ona malo odmori. Ja sam, eto iskoristila to pravo. :/ Nisam ponosna radi toga, ali jednostavno više nisam mogla. Nisam spavala cijelu noć, ništa ni po danu (euforija), po noći me počelo lomit, Leda spava samo na mojim rukama. U jednom trenu sam se trgnula i shvatila da mi je skoro ispala iz ruke.

[Maja]

Ja ne mislim da se itko treba opravdavati oko toga što se osjetila umorna, iscrpljena ili nesigurna. Zamislite da ste rodile doma , imali bi tamo gotovo sigurno nekoga da vam bebu pridrži, presvuče i slično, nigdje ne bi trebalo pisati da se mama dužna posve sama brinuti za bebu čitavo vrijeme nakon poroda.

[Paulita]

Ja ne mislim da se itko treba opravdavati oko toga što se osjetila umorna, iscrpljena ili nesigurna. Zamislite da ste rodile doma , imali bi tamo gotovo sigurno nekoga da vam bebu pridrži, presvuče i slično, nigdje ne bi trebalo pisati da se mama dužna posve sama brinuti za bebu čitavo vrijeme nakon poroda.

Imaš pravo.

[Luna Rocco]

Nevjerojatno, koliko različitih iskustva, valjda stvarno ima veze na kakvo osoblje naletiš...

Meni su se, primjerice, zgražali jer sam držala bebu uz sebe u svom krevetu (najčešće je spavao na meni ) i tjerali su me da ga stavljam u onaj kavez (nisam ih poslušala).

Nisu mi dali da ga sama presvlačim i vadim iz onih groznih jastuka, pa sam to radila potajno.

Stalno su ga htjeli negdje nositi - po noći nisam dala (postoji i rooming in koji obuhvaća noć), ali su ga uvijek nosili ujutro kad je bio doručak i vizita (od 7 do 10 h), pa oko 13 h kad je bio ručak, pa oko 15 h do 17 kad su bile posjete, pa oko 21 h na kupanje...Meni je to bilo koma.

Inače, mislim da bi morali svakoj mami omogućiti da bude kako želi - dakle, ako je mama premorena i mora otspavati, da odnesu bebu, ali isto tako da ostave bebu doslovce 24 sata ako mama to želi. Moje iskustvo na SD je bilo da to nisu htjeli raditi i iz tog razloga sumnjam da ću drugi put ići tamo.

[jadranka605]

U Šibeniku je 4 mame u jednoj sobi (2001 čak 6) i uvijek jedna ima neki problem.
ali djeca spavaju u malim krevetićima pored nas. moguće je odmoriti se samo kad djecu nose na kupanje ili kad spava.
s tim da moraš imati onaj instinkt da znaš kad tvoje dijete plače.
moram napomenuti sa sam sa Dujom spavala svega dva sata nakon poroda, dok nisam došla doma, jer uvijek nečije dijete plače.
Sa lukom sam se, pak, prespavala, ali na ginekologiji prije poroda.
kao i sve, tako i ovo ima svojih dobrh i loših strana.
nadam se da ste se naspavali kad ste došli doma
a nije sebično tražiti odmor za sebe, ako će ti pomoći da ostaneš prisebna, kako za sebe, tako i za bebu.

[ninaXY]

mene je nakon carskog toliko bolio rez da se doslovce nisam mogla mrdnuti bez posebnih postupaka, koji su uključivali onaj trokut iznad kreveta, a da dignem Ria iz krevetića kad počne plakati, trebalo bi mi skoro 10 minuta :shock:
Zbog toga sam ja njega odmah stavila kraj sebe u krevet, a zbog spomenutih bolova sam bila sigurna da ga neću zgnječiti u snu jer se ionako nisam mogla ni pomaknuti.
Meni je najveći problem bio što je on stalno kakao, a ja se, glupača, nisam usudila presvući ga jer-nisam imala kremu za guzu!!! A on je jadan plakao zbog upaljene guze. Presvlačili su ih samo 4 puta dnevno, kad smo došli doma, guza mu je bila katastrofa .
Meni ga je bilo užasno teško nositi kad je plakao, i stvarno ne znam koja je svrha tog peterodnevnog boravka u bolnici kad sam se tamo naprezala pet puta više nego doma. Nisam zvala sestre, jer nisam mogla očekivati da mi ona nosi uplakano dijete, ona bi ga eventualano nahranila adaptiranim toliko da zaspi, i ona mirna. Naravno da bi ga doma nosio MM, a i presvlačili bi ga koliko treba, i svima bi nam ti prvi dani bili ugodniji.

[meda]

ah, taj sveti duh

prosle godine su odnosili bebe svaki cas (po rasporedu koji je luna napisala) i meni se to definitivno cinilo previse za nekakav rooming in. kad sam molila da ga toliko ne odnose, rekli su mi da nisam normalna, doslovno su odkidali djecu od sise x 100

ja sam se tamo osjecala ko u zatvoru (a otisla sam drugi dan an zahtjev), i definitivno niakd vise na sv. duh.

u nasoj sobi su bili krevetici za bebe i sestre nisu bas dale da spavaju s nama (tj. s menom). sad potpuno druga prica. oni ni sami ne znaju sta hoce

[Poslid]

Općenito je loše bilo kakvo nametanje određenog rasporeda ili ponašanja za mamu i bebu tih prvih dana.

Pa ga sad hrani, pa ga stavi spavat, pa ga sad dajte da ga odnesemo, nek spava u svom krevetiću, nek spava s vama na krevetu, nemojte ga presvlačiti, presvucite ga, sad ga nosite, sad ga nemojte nositi.... sve to je užasno zbunjujuće za mamu i za bebu.

Pravo povezivanje može se dogoditi jedino kad se slijede vlastiti instinkti i djetove potrebe

[seni]

moje iskustvo iz beca je da postoje mali prozirni krevetici od plexiglasa na kotatcicima uz krevet majke + jedan dodatak za krevet koji se namontira s jedne strane kreveta. prednost je sto krevet time dobije stranicu, pa se ne moras bojati da bebe slucajno ne padne sa kreveta jer je naravno polegnes uz sebe ali s te strane + sto se time krevet za nekih 10, 15 cm prosiri.
pa time ima i vise mjesta i manje se bojis da slucajno ne prignjecis bebu,. (znam da je to iracionalni strah, ali i ja sam se na pocetku bojala.)

meni je to bilo odlicno, mada smo prvu noc provele tako da mi je ina lezala na grudima , pa smo se svako malo budile preznojene (sobe naravno prilicno zagrijane, + ja od uzbudenja i adrenalina sva vruca, plus dekica)

pretpostavljam da je i razlika u tome sto su sobe dvokrevetne i jednokrevetne, u odnosu na cetvorokrevetne koje je jadranka opisala.

naravno da ako zelis mozes zamoliti sestre da bebu na neko vrijeme uzmu k sebi u djecju sobu.

+ posjete nisu bile ogranicene, pa je mm prilicno dugu bio sa mnom, a dolazile su mi i prijateljice i prijatelji.

mislim da je dobro da postoji izbor. od 100% rooming-ina (ina nije bila ni sekundu bez mene, jer sam bila i na svim pregledima i na vecernjem kupanju i vaganju) do mogucnosti da sestre na neko vrijeme uzmu bebu, + naravno da mm, bake... pripomognu dok se ti npr. otusiras ili slicno.

[Lutonjica]

evo mene samo da kažem, za one koje žele pravi rooming in, idite u varaždin
tamo je beba uistinu stalno s mamom, nema nikakvih odnosenja za posjete, obroke, kupanja i slicno.
u sobi su i prematalica i kada. ja sam margitu sama prematala kad je trebalo, a jednom sam ju i okupala. ako vas je to jos malo strah raditi, onda naravno uskaču sestre, ali pred vama u vasoj sobi.
pedijatri dolaze u vasu sobu pregledati i cijepiti dijete, tako da i tome prisustvujete i odmah cujete sve povratne informacije.
bebe imaju krevetice i jastuke, ali svima je potpuno ok i da bebu maknete iz jastuka, i da ona spava s vama na krevetu.
ako daju adaptirano, to je opet iskljucivo na vas zahtjev, a flasicu donesu u sobu i hrane dijete pred vama. ili ga sami hranite, kako zelite.
eto
:D

[AdioMare]

Isto kao i kod Lune. Nisam uopće bila umorna, a da se ne bih mogla brinuti o bebi. Odmah, dva-tri sata iza poroda i od tada 24 sata.
Osim, što meni nisu dali da beba spava samnom na krevetu tijekom noći, pa sam ih ja, predostrožnosti radi, poslušala. Dojila bih ju i vratila u krevetić.
Jedino što me izluđivalo i vrijeđalo je da sam u krevetu ja morala (po njihovim pravilima, doc. me opetovano, sva uzrujana, ispravljala) biti pokrivena prekrivačem, a beba ležati s gornje strane pokrivača.
Zašto? Ne znam, da se beba ne bi zaprljala, zarazila, iz higijenskih razloga, ja sam shvatila.
O, moj Bože!

[Lutonjica]

a beba ležati s gornje strane pokrivača.

navodno su lohije pune bakterija :? , pa kao da beba slucajno nekim cudom ne bi dotakla krv ili ulozak ili sto li

u varazdinu nema tog pravila.

[seni]

bravo za varzdin! bas me veseli.

naravno da je u becu u sobi bila prematalica sa pelenama, bodyma, odjecom za bebu, krema za guzu, umivaonik (+ kupaona za mamu u sobi) i da sam ini pelena mjenjala sama. (jest da je prvo prematanje i ponovno oblacenje trajalo 20 min, a ja sam bila sva mokra )

doduse za vecernje kupanje i vaganje sam s bebom isla u sestrinsku sobu, u kojoj si po izboru mogla bebu sama kupati, prepustiti to sestri, ili kao ja, uz pomoc sestre.
to mi se svidalo da si bila ohrabrena sve raditi sama, a kad si zatrazila pomoc bili su odmah tu, ljubazni i usluzni.

[seni]

a beba ležati s gornje strane pokrivača.

navodno su lohije pune bakterija :? , pa kao da beba slucajno nekim cudom ne bi dotakla krv ili ulozak ili sto li

u varazdinu nema tog pravila.

ni u becu.
mislim da ovdje opcenito manje "briju" na taj strah od svih mogucih bakterija.

[martinaP]

Kao što je Lutonjica rekla, u Vž je beba stalno s mamom, kolijevka je pored maminog kreveta. Andrija u toj kolijevci nije oka sklopio, ni minutu u ta 3 dana. Spavao je isključivo sa mnom u krevetu, i to je svima bilo ok. A jastuk je služio za ukras da kolijevka nije baš prazna .

[AndrejaMa]

Eto, zato ja, nakon iskustva iz Merkura ( rooming in koji to baš i nije, pokrivača, hranjenja na bočicu iako se inzistiralo drugačije, odnošenja, donošenje, ograničavanje i sl) idem u Varaždin!
A i kuma mi je blizu (da mi donosi klopu), a koji će tek gušt biti kumu Varaždincu da ja Međimurka rodim u Vž!!!!

[teave]

Rodila sam 2005.g. u Vž i u svemu potpisujem Lutonjicu (koja je eto friška u Vž) i MartinuP! Meni je bilo super kaj je Tea stalno sa mnom, odnjeli su je dva puta iz sobe na 15 min, da provjere sluh, ostalo je sve u sobi i pred mamom! Tea isto nije htjela spavati u onom krevetiću-koljevci, već je spavala sa mnom u krevetu. Ali moj porod nije bio težak, ja sam se osjećala super, a to da baš i nisam spavala i nisam, ali mi to nije bilo važno! Barem da je nešto u Vž kak treba! Sad sam opetbtrudna, trebam roditi početkom kolovoza i veselim se kaj će bebica opet cijelo vrijeme biti pokraj mene!

[Deaedi]

Ja sam rodila na Sv. Duhu prije 2g. Carski. Uglavnom, bilo mi je jako naporno kada bi doveli H. Imali smo razdoblja od po 4h kada bi vriskala, ja bi joj nudila dojku, ona bi malo vukla, mlijeko jos nije doslo, ona u plac. Molila sam sestre da ju odnesu i nahrane, ali su mi rekle: To je vase dijete, i vi ga morate nahraniti. A s cim, molim lijepo, iz dojki ni kap nicega. I tako sam je nosila i nunala da je smirim. Od napora, puknuo mi sav od reza. Sva sam bila u krvi. I zovem sestru da je odnese, ali ona nece. I lezimo krvave obje, njen jastuk sav krvav od moje krvi. Smilovale su se i odnijele je tek iz mislim 3. poziva, kada sam ja grcala u suzama. Osjecala sam se jadno...Sva krvava, moje dijete krvavo, u bolnici smo, a nitko nam ne zeli pomoci. Samo su govorile: bebe moraju biti s mamom. Ako je to rooming in, onda mi takav ne treba.

Kada smo dosle doma (trazila sam da izadjem na svoju odgovornost), preporodile smo se. MM i moja mama su mi pomogli barem toliko da sam si mogla prematati sav (curio je jos mjesec dana) a oni bi je pricuvali. Inace je doma bila stalno uz mene. Dakle, po meni da za roomong in, ali trebala mi je pomoc.

Jesam za rooming in, ali HUMANI. Ako budem isla na drugu bebu, obavezno cu uzeti rooming in, jer si stalno mislim kada su vec takve gadure prema mamama, kako se tek ponasaju prema bespomocnim bebama. Zato zelim da moje dijete bude stalno uz mene. Ali, nadam se nekom privatnom rodilistu, ili barem tipa varaždinskog, sa normalnim odnosom prema rodilji.

[Riana]

U ČK je bio na odjelu (meni) sasvim ok, ali vidim da bi mi u VŽ bilo još bolje, jer u ČK odnose bebu na prematanje, kupanje, vaganje... ja sam ju mogla premotati da sam htjela, ali nekako nisam.
da, spavala je u većini vremena kraj mene na krevetu. nije baš bila plačljiva, a ni ja umorna, pa nam nije bilo naporno.
smetalo mi je jedino svjetlo nad mojom glavom

[pikulica]

Lohije pune bakterija, hajde dobro, a bebe upravo sletjele s mjeseca
No dobro, prije nekih 10 mjeseci na tom istom Sv.D, jer nisam imala sobu na babinjačama, morala sam doslovce moliti za bebu, oni su imali raspored i ni makac a meni dojke cijelu noć krcate, naravno ne spavam jer izdajam i prosipam mljijeko
Ja i tako nisam mogla spavati bez bebe, kad bi ga donijeli mi bi se nacicali i zajedno zaspali...
Meni je ovo ipak druga beba, pa nisam imala toliko strahova kao neke mame prvorotke.

[Nice]

Još u 1 mj. ove godine su na SD-u bili krevetići pored kreveta za mame....ne znam gdje su nestali...možda zbog preuređenja rodilišta ???...
Makar ja sam ga držala sa sobom u krevetu i sada mi je žao što nije 24 h rooming in jer onih 5 sati (od 12 - 5) nisam uopće mogla zaspati. Spavala sam tek kada bi mi njega donijeli

[yasmin]

što se Sd-a tiče mislim da je stvar u kojoj si sobi
ja sam imala "čast" da sam se selila iz onog apartmana koji ima svoju kupaonicu u "običnu" sobu
u apartmanu su bila dva krevetića a u toj drugoj sobi gdje smo bile tri nije bilo krevetića, nitko ih nije niti tražio jer su bebice non stop odnosili i donosili, no vidjela sma da je u nekim "običnim" sobamam isto bilo krevetića
ali ako imaš onaj pravi rooming-in (i po noći) čini mi se da je to malo problematično bez krevetića (barem meni)

ja bih ovaj puta tražila rooming in ali mi iz sjećanja ne izlaze oni trenuci nakon dolaska u sobu, nakon par sati dođu sestre da mi pomognu da se ustanem i do wc-a, da ih nije bilo skljokala bih se na pod pored kreveta a iz mene je šiknula krv tak da je teta spremačica imala kaj čistiti, a kad sam konačno došla do wc-a kad sam se sagnula iznad wc-a sve mi se okrenulo za 360 i da ih nije bilo sigurno bih se onesvijestila, a i nisam imalal niti dug niti težak porod
kako se u tim trenucima uopće brinuti o djetetu? Ivana su mi donjeli oko tri sata nakon poroda, sva sreća ova gore opisana epizoda je bila pola sata ranije

[Strobery Shortcake]

Kod nas, u Sarajevu, zbog ratnih dejstava i nedostatka svega, rooming in je uveden još u ratu, jer je tako bilo najzgodnije, svaka je majka najbolje brinula o svom djetetu. Sa tom praksom se nastavilo u oba naša rodilišta i nakon rata, tako da sad i ne postoji onaj predratni sistem kad beba boravi negdje drugo. Sada naravno, svaka beba ima poseban krevetić uz majku. U ratu je započela još jedna praksa koja je nastavljena i danas, usljed nedostatka prostora i uslova, majke se, ako je sve u redu sa majkom i bebom, otpuštaju već nakon 24h nakon poroda.
Ja sam rodila na carski (čini mi se da ovo stalno ponavljam, ko da sam na to posebno ponosna :/ ) i ostala sam u bolnici 5 dana. Za takve majke je predviđena posebna soba, i bebe su naravno sa nama.
Ne znam šta bih vam rekla o mom doživljaju rooming in-a. Prvu noć, nakon napuštanja intenzivne njege, nisam oka sklopila, stalno sam "pazila" na E. Ona je srećom bila jako mirna. Slijedeću noć je jedna žena u sobi sušila kosu i tako uspavala sve ostale u sobi (uključujući i bebe) te nam napunila beterije :D . Kad je u pitanju prvo dijete mislim da je teško jer si zapravo šokiran svime što se dešava, i nemaš pojma šta da radiš, a osoblje gleda samo kako da pregura smjenu (naravno da ima i ). Mislim da sam ipak ZA rooming in, sad kad sam prilično sigurnija u sebe.

[renata]

stvar je vrlo jednostavna - trebaju pitati mamu i ne inatiti se.
pokusati pomoci.

[Ana29]

jel to znači da svaka žena može tražiti što želi , mislim roomin in ili ne. Imaju žene mogućnost izbora? Kad se za to mogu izjasniti? Ili te jednostavno stave gdje ima mjesta :?

[jadranka605]

in the eyes of a boy I...become a mother[/i]

[jadranka605]

ne ide mi danas

[renata]

jel to znači da svaka žena može tražiti što želi , mislim roomin in ili ne. Imaju žene mogućnost izbora? Kad se za to mogu izjasniti? Ili te jednostavno stave gdje ima mjesta :?

mogucnost izbora u nasim rodilistima?
vrlo rijetko

[renata]

a o navodjenom izboru vs. informiranom izboru bi se isto dalo pricati

[mikka]

u merkuru na babinjacama jesu krevetici, ali meni su ga donosili rijetko, a ja sva sj***na od katastrofalnog poroda nisam se ni sjetila pitati. sad mi je tako zao.
ali, posluzivsi se malim lukavstvom, otisli smo doma drugi dan :D
i tamo je sve odmah bilo bolje.

[ninochka]

ja sam rodila u 11mj 2003 i ni tada krevetića nije bilo, mada meni nije smetalo. spavali smo ko bebe oboje, ali vidim da nekome može biti nezgodno

[martinaP]

ja bih ovaj puta tražila rooming in ali mi iz sjećanja ne izlaze oni trenuci nakon dolaska u sobu, nakon par sati dođu sestre da mi pomognu da se ustanem i do wc-a, da ih nije bilo skljokala bih se na pod pored kreveta a iz mene je šiknula krv tak da je teta spremačica imala kaj čistiti, a kad sam konačno došla do wc-a kad sam se sagnula iznad wc-a sve mi se okrenulo za 360 i da ih nije bilo sigurno bih se onesvijestila, a i nisam imalal niti dug niti težak porod
kako se u tim trenucima uopće brinuti o djetetu?

Ja sam imala isto vrlo lagan porod. Nakon dolaska u sobu (Andrija naravno sa mnom), kad sam htjela na WC, zovem sestru (obavezno prvi put na WC-u je i sestra s tobom), i zadnje čega se sjećam da sam sjela na WC. Pala sam u nesvijest, krvi na sve strane, bila sam bez svijesti 5 minuta. I ništa, ustala sam, dobila litru infuzije, ležala u krevetu i Andrija pored mene ležao i cicao. Za sve ostalo brinule su sestre.

[martinaP]

Sad sam se sjetila tog trenutka, skroz sam to zaboravila do sada: ležim ja, infuzija teče, a Andrija ciki. Dolazi moj gin i sestra da vide kako sam, i oduševljeno komentiraju nešto u stilu "kak' ste Vi super, tekućina Vam s jedne strane ulazi, a s druge ide van ". Mene je bilo malo strah da će me špotati što dojim dok infuzija teče.

[iridana2666]

Ja sam 2003 rodila mlađu kćer u Rijeci, a stariju 1999 u Arapskim Emiratima. Znam da ovdje u Rijeci bebe imaju krevetiće kraj maminog kreveta (bar je to bilo 2003), ali, možda će mi sada neke mame zamjeriti, ja taj 'rooming in business' ovdje kod nas smatram totalnom apsolutnom gluposti. Potrpit ću kišu vaših napada, i ne zamjerite mi, samo iznosim svoje mišljenje.
'Rooming in' je za one bolnice gdje je svaka mama smještena u svojoj sobi, gdje je sama sa svojom bebom i gdje ona i beba doje, odmaraju se, spavaju, maze, onda kada to njima odgovara. Gdje ih nitko ne smeta osim ako one to same ne zatraže i kada mama pita da joj uzmu bebu na par sati jer se žele odmoriti, nitko im ne dobacuje naukusne komentare nego smatraju to njenim pravom. Ako je postala mama, nije postala žrtva.
U Arapskim Emiratima sam imala apartman i bebu kraj sebe (u svom roza krevetiću) i dodatni krevet na kojem je mogao prespavati suprug. E to ja zovem mogućnost za rooming in. Imala sam kadu u koju smo beba i ja mogle zajedno leći i maziti se u vodi dok nam je MM pomogao oko brisanja, previjanja, hranjenja (i mene i bebe ) . Sestre koje su mi čak kuhale čaj ili kavu ako sam ih zamolila, bez ružnih pogleda, sa smiješkom. Imam još toga za reći, ali bi bilo off topic.
Mislim samo da se naše sestre na odjelu neonatologije moraju ići malo obrazovati u inozemstvo da vide kako se tamo rodilje tretiraju. Štošta bi se naučile, a onda i da se dio one love, koju mi od plaća dajemo za zadravstvo, odvoji za obnovu rodilišta, jer, vjerujte mi, kada sam prvi put ušla u naše rodilište, doživjela sam ogroman kulturni šok od kojeg se još uvijek (ni 4 god poslije) nisam oporavila. Da moram treći put roditi, otišla bi u inozemstvo. Naša rodilišta i te fore 'rooming in' mogu prodavati nekom drugom!

[Felix]

ono o cemu mi stalno pricamo je informirani izbor... dakle, ako majka, znajuci koje su prednosti rooming in-a, ne zeli rooming-in, to je njeno pravo! ja te necu napasti jer branim tvoje pravo da doneses informirani izbor o ne-rooming-in-u

ako je mama umorna i iscrpljena od poroda, jasno mi je da joj rooming-in, ponekad, moze predstavljati napor. taj argument drzi vodu. ali s druge strane, rooming-in nije stvar uvjeta. zar beba rodjena u jadno opremljenoj bolnici ne zasluzuje biti s mamom, dok ona rodjena u luksuzu zasluzuje? zasto ne pricamo o potrebama beba? one ne pitaju kakvi su uvjeti, njih zanima samo jedno: MAMA. 24h na dan. onako kako su se naucile proteklih 9 mjeseci pod majcinim srcem.

[k2007]

Uglavnom, bilo mi je jako naporno kada bi doveli H. Imali smo razdoblja od po 4h kada bi vriskala, ja bi joj nudila dojku, ona bi malo vukla, mlijeko jos nije doslo, ona u plac. Molila sam sestre da ju odnesu i nahrane, ali su mi rekle: To je vase dijete, i vi ga morate nahraniti. A s cim, molim lijepo, iz dojki ni kap nicega. I tako sam je nosila i nunala da je smirim. Od napora, puknuo mi sav od reza. Sva sam bila u krvi. I zovem sestru da je odnese, ali ona nece. Samo su govorile: bebe moraju biti s mamom. Ako je to rooming in, onda mi takav ne treba.

Kada smo dosle doma (trazila sam da izadjem na svoju odgovornost), preporodile smo se.

e pa o tome ja pričam... kad sam prvi put shvatila - aha, to je daklem rooming in o kojem svi pričaju - nije mi moglo doći do glave zašto se svi za to toliko bore (osim, na stranu, mame kojima nije prvo dijete). tek sad, čitajući vaše postove, vidim razliku između prisile i pravog, kako deadi kaže - HUMANOG rooming in-a.
nisu ni beba ni mama bez razloga tih koliko-već dana u bolnici. jest da ih ne treba razdvajati, ali treba im pomagati i intervenirati ako treba. jer i mama i beba su tamo na svojevrsnom oporavku, lječničkom nadgledanju tih prvih par kritičnih dana. ja bi radije da su me onda pustili doma, neko me ovako ostavili samu na cjedilu, da se tobože brinem o bebi - a sve po njihovom rasporedu.

jer otkako sam došla doma, nije mi problem ni spavati u istom krevetu s njim, niti ga hraniti niti kupati...niti ostajati budna cijelu noć ako je potrebno. niti više paničarim na svaki njegov uzdah dok spava. ali onih prvih dana (pogotovo onaj kritičan prvi nakon poroda), mogli su pretpostaviti da ću biti onakva kakva sam bila. pa zato i jesam tamo, njima tobože na brizi.

[Barbi]

Meni su oni krevetići za bebe na Svetom duhu pregrozni :shock: , ja se nisam ni prvi ni drugi put usudila bebu spustiti unutra. Em su nekako nakošeni, em se ljuljaju, ma katastrofa. Ja sam svoje klince također držala na krevetu pored sebe.

[Deaedi]

ono o cemu mi stalno pricamo je informirani izbor... dakle, ako majka, znajuci koje su prednosti rooming in-a, ne zeli rooming-in, to je njeno pravo! ja te necu napasti jer branim tvoje pravo da doneses informirani izbor o ne-rooming-in-u

ako je mama umorna i iscrpljena od poroda, jasno mi je da joj rooming-in, ponekad, moze predstavljati napor. taj argument drzi vodu. ali s druge strane, rooming-in nije stvar uvjeta.

Mozda rooming in nije stvar iskljucivo uvjeta, ali je stvar ljudskosti i humanosti u odnosu prema majci i djetetu. A u vecini nasih rodilista nema ni jednog ni drugog. Meni nisu nedostajali neki posebni uvjeti: zadovoljna sam bila sa svojim krevetom, bebinim kreveticem...Ali odnos od strane medicinskog osoblja je katastrofa: za njih rooming in znaci: manje posla za mene, idem ja piti kavu i gledati TV, a ti se brini za svoje dijete. Brigo moja, predji na drugoga. Zar rooming in znaci da beba mora lezati u jastuku mokrom od mamine krvi jer sestre ne zele pruzeti dijete i presvuci ga, jer traju sati roominga?

Osim toga, kod nas NEMA izbora, ni informiranog ni neinformiranog protiv: ako bolnica "pruza" tu mogucnost, jednostavno ti donesu bebu, i ne pitaju te da li to zelis/mozes.

Za mene je ovo rooming in:

'Rooming in' je za one bolnice gdje je svaka mama smještena u svojoj sobi, gdje je sama sa svojom bebom i gdje ona i beba doje, odmaraju se, spavaju, maze, onda kada to njima odgovara. Gdje ih nitko ne smeta osim ako one to same ne zatraže i kada mama pita da joj uzmu bebu na par sati jer se žele odmoriti, nitko im ne dobacuje naukusne komentare nego smatraju to njenim pravom. Ako je postala mama, nije postala žrtva.
U Arapskim Emiratima sam imala apartman i bebu kraj sebe (u svom roza krevetiću) i dodatni krevet na kojem je mogao prespavati suprug. E to ja zovem mogućnost za rooming in. Imala sam kadu u koju smo beba i ja mogle zajedno leći i maziti se u vodi dok nam je MM pomogao oko brisanja, previjanja, hranjenja (i mene i bebe ) . Sestre koje su mi čak kuhale čaj ili kavu ako sam ih zamolila, bez ružnih pogleda, sa smiješkom. Imam još toga za reći, ali bi bilo off topic.

Naša rodilišta i te fore 'rooming in' mogu prodavati nekom drugom!

[ms. ivy]

za bebu je rooming in i boravak u skučenom krevetu s mamom.

[vertex]

za bebu je rooming in i boravak u skučenom krevetu s mamom.

Ma da, naprosto sram bilo tu mamu što se uopće usuđuje pomisliti i na sebe, kad se zna da je potpuno nemoguće ikada zavoljeti dijete koje nije 24 sati dnevno 7 dana tjedno priljubljeno uz mamu!

[Deaedi]

za bebu je rooming in i boravak u skučenom krevetu s mamom.

A gdje je tu mama?

[ms. ivy]

mmm, molim ne stavljati mi riječi u usta.

uopće ne dovodim u pitanje da mama mora imati mogućnost odmoriti se, staviti bebu u krevetić pored kreveta ili zamoliti sestru da je nakratko odnese.

uopće ne dovodim u pitanje da bi bilo idealno da je mama okružena bliskim ljudima, da tata ima mogućnost biti uz nju i preuzeti dio brige za bebu.

ali ako to trenutačno kod nas nije moguće, svejedno moramo sagledati situaciju i iz bebine perspektive - nakon devet mjeseci brčkanja u maminom trbuhu, u toploj i zaštićenoj okolini, uz zvukove maminog srca, odjednom se našla u svijetu punom buke, svjetlosti, nepoznatih ljudi koji je odnose od mame... zastrašujuće, zar ne?