Kakvo je sada stanje na SD? Jesu bebe zajedno sa mamom u istom krevetu, ili su bebe u "kavezu"?
Što kad mama treba na wc- tko ona pazi na bebu?
 |
|||
|
|
|||
Kakvo je sada stanje na SD? Jesu bebe zajedno sa mamom u istom krevetu, ili su bebe u "kavezu"?
Što kad mama treba na wc- tko ona pazi na bebu?
ja kad sam išča na wc,kao cimerice su mi trebale paziti djete,a obje su nepokretne jer su bile na carski kao i ja rodile...
Mercedes prvotno napisa
U "krevetiću" su, a od cimerica se očekuje da paze na bebu kad mama ide na WC i kad ima posjete.
a šta se bebi može desiti da ju se treba paziti u one dvije minute što je mama na wc-u? :?
Ja sam imala rooming in. Bio je carski.
S time da je bitno ono što Deaedi kaže: da moraš imatu nekoga da ti pomogne prva dva dana. Ako je pored tebe rodilja koja je također imala carski... :/ a i ne mora biti carski- drugi put sam imala cimericu koja je rodila vaginalno i bilo joj je teže nego meni.
A razdvojenost u početku
Kad su već svi vidjeli tvoju bebu, samo ti nisi. A rodila si je...
MM ju je čak i sikao i donosi mi fotić. Ja ne mogu gledati u fotić, okrećem gavu, ali krajičkom oka vidim čupavu crnu kosicu...
Bila sam na intenzivnoj 24 sata, infuzija, kateter...
Drugi put nisam išla na intenzivnu i dobila sam bebu nakon par sati
pa naravno da bi pomoc trebala postojati, cak i kad je zena vaginalno rodila. ja prvi dan nakon poroda uopce nisam mogla stajati, jer sam se rusila, sestra me vodila na wc, posjete su mi dosle u sobu, bas bi ja mogla sama s djetetom.
I hoće li mama i doma ići na WC, dok će tata npr. biti na poslu :?a šta se bebi može desiti da ju se treba paziti u one dvije minute što je mama na wc-u? :?
Meni nema ništa normalnije i prirodnije od toga da beba od rođenja bude s mamom, ma kako mama iscrpljena bila. Poslije poroda sam jako krvarila, morala sam primati transfuziju krvi, rušila sam se nakon svakog pokušaja dizanja na noge... a beba je bila stalno uz mene i zbog nje sam imala snage hodati okolo s krvnom slikom na granici živog i neživog. Uvijek je tu netko tko može prebaciti bebu iz krevetića na maminu ciku
Tuširanje ne traje dvije minute i ako nemaš odgovor onda se ne treba ni iščuđavati na pitanje..cure su u ovom topicu pisale da su bebe u istom uskom krevetu sa mamom..a šta se bebi može desiti da ju se treba paziti u one dvije minute što je mama na wc-u? :?
Pa dok je tata na poslu mama neće bebu ostaviti na visokom uskom krevetu samu nego na neko sigurnije mjesto.. I zašto se pouzdavati da "je uvijek netko tu", kad se "tu" radu o ženama koje su rodile isto kao i ja, i kako će ona iz svog kreveta pazit na dijete u mom krevetu..gledajući? Napominjem da su cure napisale da dijete nije u svom krevetu nego u maminom. I ne znam zašto imate napade na zabrinute trudnice..Pcelica Mara
I hoće li mama i doma ići na WC, dok će tata npr. biti na poslu... Uvijek je tu netko tko može prebaciti bebu iz krevetića na maminu ciku
Pod "uvijek je netko tu" sam mislila i na druge rodilje, ali i na medicinske sestre na odjelu, nama su uvijek bile na raspolaganju i spremne pomoći.
Istina da tuširanje traje duže od 2 minute, ali bojim se da bebe koje se odvoje od mama imaju stalni nadzor, 1440 minuta dnevno. Čisto sumnjam da netko stalno motri bebe i ne skida pogled s njih :/ Uostalom, dijete nigdje nije i ne može biti (i ne bi smjelo biti) sigurnije nego uz roditelja(e). Uz to, tek rođene bebe i nisu baš previše pokretne tako da je vjerojatnost da će pasti s kreveta stvarno mala (što nikako ne opravdava nedostatak krevetića). A to da bebe nemaju svoje krevetiće je stvarno tužno, pa mislim koliko mogu koštati krevetići... U usporedbi s cijenama medicinske opreme.
Nisam nikog htjela napadati, pisala sam općenito o rooming in-u (ja sam rodila u Dbk). Od bebe se nisam odvajala od poroda do otpuštanja iz bolnice (a i sada rijetko) i bilo kakav drugi tretman u rodilištu bi mi ustvari bio - neprihvatljiv.
Evo još jedne "friške" sa Sv. Duha i njihovog rooming in-a.
Bila sam u izolaciji, znači sama u sobi, i nisam se mogla oslanjati na pomoć cimerica.
Puno stvari bi obavila ujutro kada odnesu bebe na kupanje (ne bi je bilo nekih 2-3 sata). Za to vrijeme bih se otuširala, došao bi doručak, došla gin. pa i pedijatrijska vizita, i taman tu negdje bi vratili malenu.
A kada bi trebala na WC, ostavila bi bebu u krevetiću ... i nastojala biti što brža
Ovakav rooming-in mi je odgovarao najviše jer nisam bila rezana, već popucala površinski, tako da sam odmah mogla sjediti i kretati se po sobi bez većih tegoba.
Ali vjerojatno bi bila potpuno druga priča da sam imala porod kao prvi ... rezana, nepokretna, ovisna o cimericama i sestrama, ... uf, ne volim se ni sjetiti.
Mercedes, postoje krevetići na SD-u, a jedino što se može dogodit je da beba zaplače - doduše, cimerici je beba u jednom plaču vrlo brzo jako poplavila i hitno su zvali dr. s neonatologije i rekli su da je to relativno normalno - a tada može reagirat i cimerica pritiskom na zvono, ako je nepokretna zbog carskog, npr.
Na SD sve sobe na babinjačama imaju krevetiće za bebe, jedino kad je previše rodilja, onda premještaju u sobu na G3, gdje nema mjesta za dječije krevete pa bebe spavaju sa mamama. Ali ih onda uzmu po noći na odjel...
Ja kad sam bila bilo je gadno, samo što nas nisu slali kod susjeda na spavanje...
Meni taj krevetić i nije trebao. Prvu noć me bilo malo strah da ne zgnječim bebu, ali jako se lako naviknuti na to preslatko društvo.
Kod nas je još uvijek taj full rooming in s direktnim priključenjem na ciku
Ja još uvijek, a prošle su tri godine, nisam u potpunosti preboljela razdvojenost od Lole u Petrovoj. Znala sam da drugi puta neće biti tako, P je rođen na SD, jedva sam čekala da dođemo u sobu i da ga stavim kraj sebe. Preko dana je spavao na meni, noću kraj mene, čim bi se promeškoljio dobio bi cicu, maženje, pjevušenje, za razliku od cimerića koji su bili u svojim krevetićima i puuuuno plakali on u ta dva dana koliko smo bili gore nije ispustio ni glasa, spavali smo "ko bebe", zadovoljna ja, zadovoljan on.
Iako je meni RI bio gotovo savršen (nije mi jasno čemu ono odnošenje ujutro, kao da se sve nemože obaviti u sobi, pedijatri ovako i onako dolaze u vizitu) moram se složiti s time da osoblje definitivno nije spremno za takvo što, a kako se meni čini proći će još dosta dok se sklopovi u glavama promjene
Meni taj krevetić i nije trebao. Prvu noć me bilo malo strah da ne zgnječim bebu
A propos SD-a, ako sam dobro shvatila, ne ohrabruju sad da beba i mama spavaju na krevetu od mame, niti da se beba ostavlja na maminom krevetu dok je mama npr. na WC-u - pravilo je ako mama spava beba ide u krevetić ili ako mama nije u sobi ili trenutno nije do bebe beba u krevetić.
Frida, ja isto ne znam zašto ih nose kad ih mogu kupati i u sobi... :/
Meni je krevetić bio ok. Nije plakala u njemu, uzela bih je sebi kad se meškoljila, posisala bi, i onda bih je vratila natrag. Noću. Tako sam se osjećala sigurnije. Danju bi se mazile često. I bila je više u mom krevetu.
Točno. Na vratima stoji direktiva da se bebe moraju ostaviti u krevetićima u slučaju da mama nije trenutno kraj bebe, ili kada ide spavati. Iako, malena je spavala skupa sa mnom u krevetu; sestre se nisu bunile.Meni taj krevetić i nije trebao. Prvu noć me bilo malo strah da ne zgnječim bebu
A propos SD-a, ako sam dobro shvatila, ne ohrabruju sad da beba i mama spavaju na krevetu od mame, niti da se beba ostavlja na maminom krevetu dok je mama npr. na WC-u - pravilo je ako mama spava beba ide u krevetić ili ako mama nije u sobi ili trenutno nije do bebe beba u krevetić.
x
Još samo da napomenem da nama bebu odnose samo na prvi pedijatrijski pregled, neposredno nakon poroda, tj. dolaska na odjel (u to vrijeme se mame, one koje mogu hodati, okupaju i urede). A od tada do odlaska doma nema razdvajanja (ako je sve u redu). Super mi je što same nosimo (tj. vozimo u krevetićima) bebe na kupanje i gledamo dok ih sestre sređuju
.
Nadam se da će ovakva praksa postati normalna i uobičajema u svim rodilištima
a gdje je to? sori nisam pratilsa, mozda si vec spomenulax
Još samo da napomenem da nama bebu odnose samo na prvi pedijatrijski pregled, neposredno nakon poroda, tj. dolaska na odjel (u to vrijeme se mame, one koje mogu hodati
Nadam se da će ovakva praksa postati normalna i uobičajema u svim rodilištima
Cure, ne znam kako ste vi vozile bebu na kupanje, gledale dok ih sestre uređuju i gurale nazad, ali ja sam nakon oba poroda jedva odšepesala do nužnika.
Po meni bi se sve trebalo organizirati u sobi gdje borave majke sa bebama.
Tako što ni u jednom nisam bila rezana, nisu mi skakali po trbuhu, nisu me filali drogama ni dripom... u prvom sam bila pažena i mažena od strane osoblja (bilo je nešto intervencija ali fino upakiranih), a drugi puta sam sve odradila sama, imala 99% prirodni porod i bila toliko high da sam mogla planine pomicati.
Nažalost moji su slučajevi iznimke, po difoltnom porodu ala HR rodilišta puno previše žena završi ovako kao ti.
I ja sam rodila u DU i također sam prezadovoljna njihovim načinom rooming in-a. Nakon što sam došla u sobu sestre su me pitale želim li da ga odvedu sa sobom u njihovu sobu da se malo odmorim, a on ugrije (bila je noć pa grijanje nije radilo). To mi nije padalo na pamet. Sav sam umor zaboravila gledajući ga.Meni taj krevetić i nije trebao. Prvu noć me bilo malo strah da ne zgnječim bebu
Dubrovnik. Evo, Štrumpf je "freškija" od mene i vidim da je još uvijek tamo super rađati
To je jako važno. Ja sam imala prekrasan porod bez ikakvih intervencija (ali već sam nahvalila rodilište na drugom topicu pa da se ne ponavljam...) i mogla sam sjedati, prematati bebu itd. Doduše, prvi dan sam previše krvarila i nisam se mogla dići iz kreveta, ali tu su uskočile sestre i cimerice, malena je stalno bila uz mene. Mojim cimericama, rezanim i šivanim mamama (posebno onima s upaljenim pontima, uf) je zaista bilo teže, ali nijedna nije tražila da joj odnesu bebu
pa zar bebe nisu u svojim krevetićima?!?! :shock: :shock:
u Osijeku je također rooming in, ali bebe su u svojim krevetićima kraj mama i sestre, dapače, inzistiraju da bebe ne leže s nama u krevetu, osim kad se doje, dakako
ovo još nisam čula, ne mogu vjerovati!! bebe s mamama u krevetu!?
rooming-in u Dubrovniku
bebe, naravno, imaju svoje krevetiće.
Ali, ja sam često dojila, pa i spavala dojeći, i tako bi ostale zajedno u krevetu. Ustvari, u krevetiću je bila samo kad sam išla na wc ili van iz sobe.
a vođenje bebe na kupanje isto nije bio nikakav problem. Sestra zazove, a ti odguraš krevetić s bebom (krevetić ima kotačiće) do sobe za prematanje.
Tako da se ja uopće nisam odvajala od moje malene od trenutka dolaska na odjel :D Bile smo odvojene samo sat vremena u rađaoni dok je ona bila u toplom krevetiću, a ja na promatranju.
Ja sam prije četiri godine rodila u Bjelovaru. Prvu noć M nije bio sa mnom, ali poslije je jer sam inzistirala da bude. Spavao je sa mnom u krevetu, cijeli dan i noć smo se mazili. Četiri puta dnevno su odvozili bebe na kupanje i prematanje, a za to vrijeme sam se ja otuširala i primala posjete.
Sestre se uopće nisu bunile što je on sa mnom na krevetu, niti bi ti išta promijenilo, a meni je bilo lakše tako ga dojiti.
Meni je rooming-in prvi put bio malo naporan jer nije bilo pomoći od sestara (one to realno nisu mogle ni stići, jedino što mi je taj nedostatak pomoći zeznuo dojenje na samom početku, to ne mogu oprostiti, prvenstveno sebi), a rodivši na carski bila sam dva puta dnevno, kroz tri dana vezana na infuziju, kad sam bila totalno onemogućena da uradim bilo šta oko bebe, i to me je sluđivalo.
Ovaj drugi put (rodila u drugom rodilištu) uz svesrdnu pomoć osoblja rooming-in i beding-in je nešto bez čega bi sve bilo besmisleno.
Ja sam prvi put bila u full RI na obicnom odeljenju i bilo mi je grozno sto je kupatilo daleko, i ne mogu da cujem da li place dok sam tamo, pa sto MM ne moze u posetu... i jos dosta sitnica.
Sledeci put sam isla u apartman, dvokrevetni, trazila RI i nisam ga dobila dok nije dosao pedijatar ujutro (sestre su bukvalno htele da me izvacare da to nije moguce). Kasnije je u apartmanu bilo hladno, a krevet je nezgodan (uzak i slobodan s obe strane) pa smo tesko spavali... tj. ok je bilo danju, ali nocu sam se plasila da mi ne padne, ili ga poklopim, a u krveticu mu je bilo hladno.. tako da sam te dve noci uglavnom probdela...
Nervira me sto sestre ne zele da pomognu u smislu da ako bas moram duze u kupatilo a on place (a desavalo se) da mi ga pridrze. Odmah su htele da ga nose u box.. Jedva smo se dogovorili da ga nose kad se tusiram, ali da ga vrate cim zaplace..
Roming in meni bilo nešto najlijpše što se moglo dogoditi meni i mojoj bebici. Za razliku od prvog porođaja-carski, dobila sam M.tek drugi dan nakon što sam došla sa intenzivne i tada 2004. nije bio pravi roming in, jer su bebe odnosili na presvlačenje, kupanje i po noći (mada su stvarno i bile bebe dosta sa majkama), ovo sada je ipak neusporedivo. Bila sam, malo je reći, PRESRETNA, kada sam nakon carskog u 10 ujutro, dobila L. na prvi kontakt "koža na kožu", nakon svega par sati i da se više nismo razdvajali. Niti po noći, nikako. Da sam samo zamišljala bolji scenarij, mislim da ga ne bih bolje smislila. Mogu čak reći da se mi žene ponekad i iznenadimo kad nam se nešto lijepo dogodi, možda jer se nekako pripremimo da će biti gadno, pa budemo sretne ako je suprotno.
Snjeska M a gdje si ti rodila?
Na Svetom duhu
Pa što ti je to tako šokantno :? Ne kužim.
I ja sam prvi put bila na kvazi-RI, kad su mi bebu donosili i odnosili par puta dnevno, a drugi put na pravom u Zadru gdje bebe i kupaju i pregledavaju u sobi, pred nama, i nema nikakvog odvajanja (osim 1 h po porodu kad idu na promatranje). Ja sam s malcem bila non-stop i nije mi padalo na pamet da ga stavljam u onaj nagnuti i nestabilni krevetić u kojem je klizio na rešetke, osim da skočim na wc. Od početka smo se mazili i dojili 0-24 i to iskustvo ne bih mijenjala ni za što na svijetu
Doduše, ja sam nakon poroda bila u super stanju, tako da sam čak sama išla odmah na tuš, mogla sam sjediti i hodati (mada polako). Mislim da bi trebalo puno više podrške za žene kojima je nakon poroda loše.
Znanstvena istrazivanja uzroka tkz "coth death" (tj smrti vrlo malih beba) pokazala su da je ejdan od najvecih uzroka njihove smrti spavanje na prsima i spavanje sa odraslim osobama, a ne u svojim kreveticima.Pa što ti je to tako šokantno :? Ne kužim.[/size]
Ali ne s vlastitim majkama. Majka nikad neće ugroziti svoje dijete, osim ako je pod utjecajem opojnih sredstava. Naravno, tu može biti problem da je majka pod utjecajem raznih droga primljenih tijekom poroda... a to je nešto što svaka žena mora imati u vidu u vlastitom slučaju (kod mene nije bilo).
Puno veći problem pri spavanju s odraslima je neprilagođena okolina (premekani krevet, previše jastuka, neprimjerena širina šipki na krevetu itd. itd.) Opet, bolnički kreveti ne predstavljaju takvu vrstu opasnosti.
Vjerojatno stoji sve sto si napisala, ali pitam se da li bi ovi iz UNICEFA koji su dodjelili status Prijatelja Djece nasem SD-u bili impresionirani cinjenicom da da bebe spavaju u tim uskim krevetima sa mamama.
Re: rooming in - moje mišljenje
Evo ti suprotnog primjera: m meni se sestre u Puli (2003.) spocitnule sto sam htjela - i drzala - E stalno kod mene u krevetu, umjesto u njenom kreveticu!
Mislim da krevetici za bebe u rooming-in bolnicama moraju postojati - gdje ces s bebom kad ides na tusiranje? :?
Potpisujem Argentu, i slazem se da bi mame koje iz bilo kojeg razloga traze pomoc trebale tu pomoc, uz ljubaznu rijec, i dobiti.
Ely, malo si me zbunila Sestre su htjele da beba bude u svom kreveticu ili sa tobom u krevetu??
Cudilo bi me da su htjele da bude s tobom u krevetu, jer kao sto sam vec prije napisala, dokazano ej daq to nije najbolja solucija.
Kao sto rekoh, moj slucaj je bio suprotan od slucaja kojeg je opisala k2007.
Bunile su se sto je samnom u krevetu.
Krevetic je postojao, ali ona je ionako stalno migoljila prema meni (cak i u onom jastuku), rucicu je pruzala kroz ogradicu, i jednostavno nije bilo smisla da bude tamo, kad je mogla biti kod mene. Osim bliskosti, to je pogodovalo i za mene uspjesnom dojenju od pocetka.
Za nas obje je u mom krevetu bilo dovoljno mjesta, nisam ga osjecala preuskim.
Naravno, da sam pri porodu dobila nekakve lijekove ili da sam se iz bilo kojeg drugog razloga osjecala nespremnom za ovakvu blizinu, iskoristila bih krevetic. Ovako sam ga koristila samo kad bih morala u kupaonu.
Sve u svemu, osjecala sam se mirno, vjerovala svom instinktu, i ne mogu zamisliti da smo mogle biti tamo ikako drukcije.
A sto se tice tvrdnje o tome da je dokazano da je spavanje sa roditeljima opasno - kao sto rekoh, potpisujem Argentu.
Nadam se da nisam krivo shvaćena... Ne tvrdim da je to idealno rješenje, osobito kad su kreveti preuski i nemaju zaštitne ogradice. Samo sam htjela istaknuti da RI može biti i prekrasno, ispunjavajuće i povezujuće iskustvo, naravno, ako su zadovoljene neke osnovne potrebe, i majke i bebe.
Meni je osobno mogućnost RI-a bila presudna u izboru rodilišta, i jedan i drugi put (danas bih uzela i neke druge stvari više u obzir, npr. invazivnost poroda). Jer smatram da je bebi u tim prvim danima najpotrebnije da je stalno u majčinoj blizini, ne u dječjim sobama ili krevetićima. Osobno sam bila spremna žrtvovati svoj mir i udobnost zbog tog uvjerenja, ali shvaćam da ima žena koje to ne žele kao i onih koje to nisu fizički u stanju. I strašno je da im se onda RI nameće.
Svakako! Medicinskih sestara je oko mene bilo prekonekoliko, možeš si misliti. Nisu se odazivale ni na moj poziv... i sve tako dok nisam pobjesnila, ali doslovce pobjesnila i počela se bez otpusnog pisma pakirati za kući. Da, za kući, dan i pol nakon poroda! Sestra se stvorila u minuti, ali da mi prijeti kako će pozvati dežurnog pedijatra. Ha ha ha ha
Tko bi mi osim sestra trebao pomoći oko bebe? Rodilje koje leže samnom. Da, ako imaju snage- rodile su isto kao i ja!!!
Ma morat ću napisati priču o mom porodu i boravku u bolnici... ali čekajte da jače zapuše jugo. Možda mi tada tlak skoči, ovako ništa.
Ustvari, ja jesam za roming in, ali htjela bi znati što rade sestre dok su bebe sa nama? Ima ih malo, a nas je puno. Nemaju vremena za sve, ustvari nemaju vremena svima pomoći. To znam, ali šta me briga. Neka se organiziraju. Dok sam nosala svoju bebu, prečesto sam ih vidjela kako sjede i druže se. Hm.... ništa mi se to ne sviđa, ništa!
Šokantno je zato što su u osječkoj bolnici kreveti visoki, uski i bez zaštitne ograde. Krevetić je zaista potreban. Ja sam Neru (prije 2,5 g) držala uz sebe, ali samo zato što mi je krevet bio uz zid. Drugačije se ne bih usudila. I sestre su me zbog toga opominjale. Jedna je valjda 5 puta ušla po noći u sobu i svaki put dijete premjestila u kravetić.Pa što ti je to tako šokantno :? Ne kužim.
Na Sv. Duhu su kreveti fakat široki i s te strane nema problema, pogotovo za iskusne mame co-sleeperice 8) ali su visoki, bez ograde i bilo me strah svaki put kad bi nakon noćnog dojenja zaspala s Jurom da ipak ne frkne na pod.
Jedva sam čekala da dođem doma, jer sam bila iscrpljena od napora da ostanem budna po noći i vraćam ga u krevetac, naročito drugu noć kad je malac očito imao prvi skok u razvoju i cicao svakih sat vremena i češće. Ujutro sam bila zombi s podočnjacima do koljena
Da je krevet imao ogradu, sve bi bilo super. Ali ne znam hoće li ih ikad montirati jer se forsira stavljanje beba u krevetiće i kao da tamo ne vjeruju u sigurnost i dobrobit co-sleepinga, pa ga valjda nepostavljanjem ograda na krevete obeshrabruju.
Mislim da griješe, ne samo zato što sam uvjerena da je zajedničko spavanje dobro i poželjno za mamu i bebu ukoliko se poštuju osnovna pravila sigurnosti, već zato što kad beba često cica noću, mame isto tako često zaspu s njima sasvim nenamjerno i zaista bi ograde na krevetima svima puno pomogle da se osjećaju sigurnije.
No, unatoč tome i dalje sam sretna što sam rodila tamo jer mi je skoro 24-satni rooming in zaista neizmjerno puno značio (24 sata minus sat i pol jutarnjeg kupanja i pregledavanja).
Ne želim ni zamisliti kako bi siroče malo plakalo samo u sobi za bebe one noći kad je imao skok u razvoju, jer ga sigurno ne bi nitko nosio i tješio cijelu noć, pokraj hrpe ostalih uplakanih bebača
Kad se samo sjetim onih groznih scena iz vinogradske, sve te sirote male štruce, poslagane jedna do druge u onim kopanjama, plaču dok im mame isto tako plaču same u sobama, razdvojene od njih, uh...
Zato živio rooming in :D čak i ovako nesavršen, jer za moje srce je to bio jedini mogući izbor
Imam pitanje za sve koje su rodile na SD-u.
Kako i kada naucite kupati bebu ako ih sestre nekuda odnesu i ucine to bez vas?
Ja sam imala takvo iskustvo iz Merkura. Pitaš patronažnu kad ti dođe, ili (što je kod mene bio slučaj jer je patronažna bila niškoristi) pozoveš mamu ili frendicu koja ima prakse.
Pokaže poslije kad dođeš doma patronažna.
Sveti Duh ima titulu bolnice "prijatelj Djece", tj Baby Friendly,kako iz vasih emailova ne proizlazi tocno sto to znaci, otisla ja na UNICEF-of site,
http://www.babyfriendly.org.uk/page.asp?page=41
evo sto kazu sto se treba ocekivati od jedne takve bolnice: (Mislim da je dobro znati da se i na njih mozemo pozvati ako su sestre nerazumne):What to expect from an accredited hospital
© UNICEF UK/Jill Jennings 2006
If your baby is born in a Baby Friendly hospital, you can expect a certain standard of care:
While you are pregnant, you will have a full discussion about caring for and feeding your baby, including the benefits of breastfeeding, so you have all the facts you need to make an informed choice.
You will be given your baby to hold against your skin straight after they are born, for as long as you want.
A midwife will offer to help you to start breastfeeding in the first half hour or so after your baby is born.
Your baby will be kept with you at all times.
If you decide to breastfeed:
A midwife will show you how to hold your baby and how to help them latch on – this will make sure they get enough milk and that feeding is not painful.
You will be given accurate and consistent advice about how to breastfeed and how to make enough milk for your baby.
A midwife will offer to show you how to express your milk by hand.
Your baby will not be given water or artificial baby milk unless this is needed for a medical reason.
You will receive information about how to get more support for breastfeeding, should you need it, once you leave hospital.
Of course, staff will support you if you decide that you want to care for your baby differently or if you don’t want the information they offer. And if you decide to bottle feed, they will ask if you want to be taught how to make up a bottle properly and will be able to answer any questions you may have
sto se tice zajednickog spavanja.
u kuci za porode u grazu gdje sam rodila uopce nema krevetica. podrazumijeva se da mama i beba spavaju zajedno, u obicnom krevetu bez ograde. rodila sam u ponoc i kad smo se oko 1 u noci smjestili u krevet, tako smo i spavali, on do zida na ovcjem krznu, ja do njega. iducu noc je vec spavao tako da sam ja bila do zida, a on pokraj slobodnog dijela kreveta, jer mi se nije dalo prebacivati ga nakon dojenja na toj strani. nijednom me nije bilo strah niti mi je palo na pamet da trazim krevetic. prebacila sam ruku pokraj njega i spavala slusajuci kako dise.
ima dobrih knjiga koje opisuju zajednicko spavanje, najpoznatija je dr. searsova attachment parenting. sto se tice sids-a, nije dokazana nikakva povezanost sa zajednickim spavanjem s roditeljima, ako se pridrzavaju osnovnih pravila (alkohol, droge, itd.).
Felix, daj mi opiši to ovčje krzno
zora je provela prva tri mjeseca zamotana u crvenu vunenu maramu. kažu da ih crveno podsjeća na maternicu...
ne znam cure, ali ja sam sigurnija kad je beba kraj mene, ali u svom krevetiću... naravno da je uz mene kad god se mazimo i igramo, ali kad osjetim da ću zaspati, sorry
i da, zaista mi je šokantno da bolnica - prijatelj djece inzistira na zajedničkom spavanju (u našim bolnicama i krevetima, to je zaista riskantno)
zato mi je drago što sam rodila u Osijeku
pozdrav
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom