A pa zaboga, dojila sam obojicu. Na dojci su željeli biti puno, i bili su koliko su htjeli (A. nakon izlaska iz rodilišta). Definitivno nisu htjeli stalno. U svojim krevetićima ili seđolinu su spavali savršeno mirno.
Ali ja ne dovodim u pitanje činjenicu da je bebi najbolje uz mamu - sigurno jest i to je ono što beba pokazuje.
Ali ne znam po čemu treba zaključiti da je beba koja leži u krevetiću u rodilištu i spava ili zvjerka naokolo ustvari - prestravljena.
Dakle, ne govorim o bebi koju se pušta da plače, niti o bebi kojoj se gurne duda u usta, niti o bebi koju se nahrani glukozom...
Inače, po mišljenu moje okoline otići roditi u Sinj je vrlo neobičan potez (iako meni sasvim jednostavan) tako da se može reći da mi je rooming in bio jako važan. Samo mislim da se o ama baš svemu može razmišljati kritički.