Nenamjerni, ali česti susreti s neistomišljenicima

[Mama Medo]

O da, sipanje coca-cole bebama u bocicu... :/

:shock: molim,mislim zgražavam se nad smokijima i sličnim glupostima koje uvaljuju bebama(7-8mj a i ranije)da budu mirne ali coca-cola :shock:

jedva sam našla topic gdje da ovo napišem a da ne otvaram novi.. znala sam da mora biti ovo negdje..

danas sam vidjela bebu od 8 mjeseci kako je popila pola čaše coca-cole! :shock: :shock: :shock:
(naravno da već mjesecima jede smokije, monte i sl.)

to me toliko šokiralo da sam zaboravila koliko su me iznervirali s pitanjima dal L. već hoda i priča, i da kako još ne!? i da bi nakon samo jednog dana u hodalici on sigurno prohodao!
(L ce slijedeći tjedan imati prvi rođendan i svaki dan se sve više diže i hoda uz namještaj ili gura stolicu po pločicama u kuhinji i hoda.. stoji, pa čučne, pa ustane.. pa 1 korak, pa čučne.. pa ustane.. svaki dan sve više.. ja ga ne vodam za rukice... puštam ga da sam počne hodati. a što se pričanja tiče zna mama, tata i lola (to je naš pas) i brblja nešto na svom jeziku - tako da se mi napričamo svaki dan. ne vidim razloga za čuđenje da "još ne hoda i ne priča")

nisam reagirala na bebu i colu... mislim, pa svatko zna da je cola nezdrava i za odrasle... nisam znala što bih rekla...

[makita]

Nisam prije ugledala topic...ne sviđa mi se boravit tamo gdje se često i isključivo mogu družit s ovakvim ljudima...rađe odem tamo gdje nema nikog...srećom imamo livadu kraj kuće-našu!

Ipak, kad mi netko kaže da će mi dijete malo šibom il po guzi odgojit, kažem kratko da ga ni mama ne tuče, pa da neće ni netko drugi...tko nije sposoban doći do rezultata bez batina, nek se ni ne miješa

[inga]

Tude dijete ici sibom tuci :shock:
E na sam spomen toga bi dobili po piksi od mene.

[~Dedi Kul~]

Tek sad skužio temu.

Mi nismo imali pretjerano negativnih iskustava sa ''strancima'', Val je još mali (7 mj) pa interakcije po parkovima nema pretjerano, a i u Zaprešiću se intenzivno družimo sa ''rodašima'' pa nekih debata i nema. Bilo je nekih pametovanja moje mame, ono klasika, voda prije 6 mj jer je žedan, malo čajića, sad kad je počeo sa dohrano očekuje se da valjdau 3 dana proba svu hranu koja postoji....ali to se sreže u korjenu, ako oko nećega postoji upornost (sa mamine strane) 3 puta se odgovori i objasni 4 put se ignosrira. Što se tiče bliže obitelji i prijatelja postoje prosvjetiteljski nagoni, ali kod pametovanja slučajnih prolaznika smajl na usta i ''mi to tak ne radimo...'' i problem riješen.

Da bi sa nekim iz parkića ulazio u polemiku, ne fala ne bi. Ako pita za mišljenje ili savijet dobit će ga i to argumentirano ali sve ostalo ''savjetovanje bez traženja savijeta'' je u biti pametovanje, ko što ja ne volim da nama neko uletava sa spikama ''treba mu vode, on sad već sve može jest pa čak i....'' tako najvjerojatnije neko ko djetetu daje smoki ne voli da se njemu pametuje. Svako zna najbolje za svoje dijete...

Nego opet ja nešto uviđam i ne mogu si pregrist jezik da to ne prokomentiram. Naime, većini postova je jedna stvar zajednička: superioran stav. Mislim, čemu to? Dosta toga zvuči ko proslov neke sekte. Da se razumijemo ja sam za AP, ne po guzi, pro dojenje, no cry...bla, bla...ali mene (većinu toga ) ne uči roda ili gospon Juul nego gospodin zdrav razum. Koincidencija je da se 90% mojih stavova poklapa sa Rodom i Juul-om (a to mi je nekak potvrda da sam možda na pravom putu).

Hoću reći, da odgojne metode kojima mi odgajamo i pristupamo djeci su metode koje smo mi odabrali isto kao što neko drugi smatra da je super odgoj lupat po guzi, puštat da cmizdri jer to jača i ne razmazi, smoki nije loš.... Od kuda nam onda pravo da se superiorno postavljamo nad te ljude, prozivamo ih čudacima, budalama, neobrazovanima? Paradoks je taj da oni nas sa slingovima i maramama dok dojimo djecu na cesti i čupamo im smokije iz ruku gledaju sa istim ili još većim čuđenjem! Jesmo li mi bolji od njih ili su oni bolji od nas? Nema tu odgovora, zato što nema natjecanja! Svako čini kako misli da je najbolje, i dvoje ljudi istu stvar mogu napraviti iz savim različitih pobuda!

Zorno: neko ja opisao situaciju u kojoj xy doji a pored nje žena koja djetetu od 5 mj daje smoki. I sad prva se zgraža na drugu a druga se zgraža na prvu! Zašto je ova koja doji bolja? Ona smatra da je to bolje za njeno dijete isto ko što druga smatra da je bolje da njeno dijete ne sisa nego jede smoki! I možda ova druga isto tak ode na forum portala www.smokijesuperzadjecu.hr tamo stavlja :shock: jer je vidla ženu kak doji na cesti.

A možda će za 5 ili 10 godina doć neki novi Juul po kojem će sve ovo što ovaj Juul priča biti potpuno krivo i možda će tada na nekom forumu stavljat :shock: na sve ono što mi radimo! I ko je u pravu? Ko je bolji? Nitko i svatko! Svak bira svoj put i svačiji put je njemu jedini pravi ispravan a sve ostalo je stvar kuta iz kojeg gledaš stvari.

Jedan real life primjer. Dakle moj prijetelj (i njegovo dvoje braće) odgajani su u u strogoj katoličkoj/tradicionalističkoj obitelji u kojima su metode odgoja čisiti fašizam! Red, rad, disciplina! Svako mora u dvije škole (redovnu i glazbenu), nema mama ja ne bi, MORAŠ! Svi u crkvu u ministrante! Kuhača po guzici a nekad i po kičmi rješava sve probleme! Nikad pred djetetom ne pokazuj osjećaje a ponajmanje osjećaj sreće djetetovim uspjehom! I kad je najbolje uvijek se može bolje!! Osatvi dijete od 4/5 godina samo doma, snaći će se nekako, tako se čeliče, a kad pojede kutiju griotta i napije se od toga onda ga izlemaj kuhačom da to više nikad ne napravi!

Vi bi sad rekli da su ti ljudi neobrazovani, zatucani, neinformirani! E, pa, to dvoje ljudi su doktori znanosti, sveučilišni profesori, koji su pročitali gro literature o odgoju (vidio im doma 2 police knjiga o odgoju i to ne samo fašističkom!) ALI takav odgoj je bio njihov svejstan odabir JER SU SMATRALI DA JE TO JEDINI I NAJBOLJI PUT DOBROG ODGOJA!
Ja mislim da su oni isfrustrirani sadisti koji svoje komplekse lječe na djeci ali dobro.

Rezultat: najstariji u roku završio FER i sad je na istom asistent (24 god), srednji prije roka diplomirao kemiju, najmlađa je apsolvent na FF i ima prosjek 5,0 na latinskom i lingvisitici! Svo troje imaju maturu muzičke škole. Ne piju, ne puše ništa više od svojih vršnjaka. Reklo bi se uspjeli su! Ali njihova psiha, emocije....

[maria71]

imam i ja par takvih primjera ,iz okolice i obitelji


jedan se sa 32 počeo drogirati,a do tada je bio savršen....

[lavache]

dedi kul (kakaf dooobar nick ), bash si dobro to napisao.
i makar mislim da bi sada reakcije mogle biti ''aaaali treeeba se osvjestiti okolinu'' mislim da se to ni nemre napraviti svađanjem i zgražanjem po parkovima i šire.

svaka agresivna kampanja po meni je kontraproduktivna.
lijepo, fino, argumentirano sa mrvom čarobnog, bajkovitog poticanja znatiželje - to je čarobna formula!

bar se meni to tak u životu pokazalo...

[~Dedi Kul~]

maria71 znam ja primjere djece psihologa koji su išli metodam nalik na AP pa im djeca od 20 i kusur godina imaju po 2 god staža u komunama - poanata ništa ne garantira uspiejh, i u stvari što je uspjeh??! Krivo si me skužila, ponavljam ja sam ''AP roditelj'', htio sam reći samo da je odgoj izbor, svjestan/nesvjestan ali izbor je, a samim time i sloboda pojedinca, mene tebe ili njih i da je pametovanje i nametanje stavova SA BILO KOJE STRANE u biti zadiranje u slobodi i pravo na izbor, po meni čak i fašizam i da nema razlike u pametovanju ''nas njima'' ili ''njih nama''!

lavache potpuno se slažem s tobom! Uvijek sam za osvješčivanje, prosvjetiteljstvo...ali to ima granice, jer sloboda pojedinca je beskonačna sve dok ne zadire u slobodu drugog pojedinca! Iskreno mislim da se sa :shock: :shock: na djela drugih i etiketiranjem ''nemajki'' svađama, prepirkama i nametanjem mišljenja ne postiže apsolutno ništa osim da u očima drugog ti postaneš još veći frik i ''neroditelj''. [/b]

[maria71]

nisam te krivo skužila, još uvijek nisam senilna

bilo koji ekstrem ne valja

[lavache]

dedi kul, ja bi još nadodala da se takvim stavom stvara samo kontraefekt i još punija usta smokaća

[vertex]

Mislim da odgoj nije samo stvar slobode pojedinca. Roditelji su u poziciji da svoj položaj moći nad djecom itekako zluopotrijebe, i jako naruše prava i slobodu djece.
A pametovanje i snobizam roditeljstva na koji znam naići (a sumnjam da mu ponekad i sama podlegnem, ali borim se, što ću...) su loši iz puno razloga.
Prvo, pametovanje ne daje rezultate pa mu je na kraju jedina svrha zadovoljavnje potrebe za osjećajem nadmoći onoga koji pametuje.
Drugo, i po meni najopasnije, pametovanje odmiče fokus osobe sa same sebe i vlastitih grešaka i, opet, omogućava toj osobi da se uljuljka u lažni osjećaj ispravnosti, u kojem se onda lako previde vlastiti nedostaci i pogreške.
Treće, iako se vjerojetno mogu utvrditi neka opća pravila što je dobro i što nije za djecu, pojedinačne situacije, roditelji i djeca se toliko razlikuju, da postoji bezbroj mogućnosti ispravnog i pogrešnog.
I zadnje čega se mogu sjetiti, saznanja o tome što je dobro i zdravo za tijelo i psihu djece se stalno mijenjaju. Stvari koje se čine glupima, pokažu se istinitim, i obrnuto. Meni je prehrana tu najočigledniji primjer. Točno mogu zamisliti kako mi se nevjesta za 25 godina podruguje: Zamislite, njena je beba sa 8 mjeseci željela probati pršut, a ona joj nije dala! Ha, kao da djeca nemaju prirodni instinkt koji im određuje za koje je namirnice njihov organizam zreo! Pa ta moja smješna svekrva je mislila da neka tamo tablica zna bolje od njene bebe! (Molim, nemojte se uhvatiti ovog primjera. On ne znači da mislim da se bebi sa 8 mj. treba davati pršut. Znači kako mi danas za neke stvari smatramo da beba zna najbolje, a za neke ne. Ja tu vidim mogućnosti za iznenađenja, u bilo kojem smjeru.)

[bebibranka]

Na žalost jako je teško imati stav sa takvom okolinom,pogotovo ako nemate potporu. Rezultat je vrlo nervozna mama (ne prema djetetu - iako bi mogla biti puno bolje volje kad provodi vrijeme s djetetom, nego prema okolini koja tu istu proglašava ludom, psihičkim bolesnikom, savjetuje posjet psihijatrima i sl.) Govorim ,naravno, iz osobnog iskustva.
Nisam ni blizu savršenstva,ali znam da bi uz malo potpore i nemješanja u moje odluke bila još bolja.

[tulip]

U našem društvu djeca definitivno nemaju zagarantirana ni ona opća ljudska prava koja odrasli imaju, a kamoli svoja posebna prava i zaštitu koja bi trebala imati. I to se po mome može polako mijenjati akcijama tipa Ne po guzi, Ne razdvajati u rodilištu i sl. Puno roditelja traži pravi način odgoja i takve poruke će doprijeti do njih, jer im i zdrav razum govori da djecu ne treba tući...samo im je teško naći pravi pristup koji bi bio i efikasan, kao što je teško i meni.
I tu se slažem s dedijem, ja mislim da je moj pristup ok (no dobro, povremeno i posumnjam , ali da li sam u pravu??? Samo radim najbolje što znam. Mislim da ne treba pretendirati da budeš savršeni roditelj, jer postaneš opterećen.
Hoću reći da ne treba biti militantni ekstremist, treba se i malo opustiti, mislim da to djeci dobro dođe. Ja sam se npr. fakat borila za dojenje (od prvog tjedna kad je patronažna rekla da je možda gladan, i kad je za 15 minuta bio kupljen i smućkan (kršitelj koda)), dizala se po noći, ujutro išla na posao, padala s nogu... A sad se mislim da možda mama i nije bila toliko u krivu kad je rekla da je za dobrobit djeteta možda bitnije da je mama zdrava, koliko-toliko naspavana i smirena nego da s godinu i pol doji, a sva je van sebe (da ne govorim da od iscrpljenosti želje za drugim djetetom nije bilo ni u snu, a sad mi je žao da drugog već nema).
A što je dijete veće, teže je izbjeć baš svaki smokić, čokoladu (kad vidi da je ja obožavam)..I naravno da mu npr. teta čuvalica nabaci neke zastrašujuće ideje. Ili kad baka kaže nakon dva sata čuvanja, sva ponosna "radili smo malo zločest-dobar"! kako mooolim??? i tu ja velim da on NIKAD NIJE ZLOČEST, NEGO DA NIJE LIJEPO TO I TO. Sva sreća shvatila je odmah, jer imala je najbolju namjeru.
Tako da i najbliži i najdobronamjerniji u okolini ne mogu biti savršeni, a na žalost ne mogu ni ja. I što se više trudim i picajzlim oko nekih svojih fix ideja, bojim se da zastranjujem u onom što je također bitno-opuštenost, pozitivna atmosfera, moje zdravlje i živci, odnos s mužem i obitelji...
Evo npr. mojeg bisera koji mi se obio o glavu: koliko god se trudim da ne primjenjujem kazne, omalovažavanja i sl. dijete meni kaže "dođi sad ovamo, I NEMA RASPRAVE!" I što je najgore to je čuo od mene, u trenutku kad više nisam znala što bi. A meni je baš to grozno, kao da velim djetetu da ne smije misliti svojom glavom, nego mora slušat što mu se kaže bez pitanja i pogovora. Totalno kontra onom što ga želim naučiti.

Ma ja sam se možda već umorila od pretjerivanja i praćenja knjiga, tu i tamo me nešto zaintrigira pa prevrnem svu moguću literaturu, ali veselija sam i smirenija s djetetom kad se malo opustim.

Vidim da sasvim normalni dragi ljudi imaju svaki svoje odgojne metode, a što je najgore nisam uopće sigurna da je moja do sada dala najbolje rezultate, bojim se da sam skrenula u preveliku permisivnost (da ne kažem da je i MM već počeo debelo sumnjati u efikasnost razgovora i objašnjavanja...)
I onda kažem da nisam militantna...kad me nešto iritira ne mogu stat pisat

[lavache]

ma ljudi moji... roditelj je tu da djetetu ipak u početku postavi granice. ne zato šro je dijete glupo i nesposobno, nego zato šro je malo i nema iskustvo koje ima majka/otac. to je tako u svom živom svijetu.

eto, usporedba iz životinjskog svijeta - moja je kujica čoporski pas. uglavnom, kada je došao drugi pas koji je tada imao mjesec i pol, ona se prema njemu postavila kao prava mama.
i naravno da ga je ponekad kaznila. ne zato što su on ili ona bili zločesti, nego je njoj instinkt govorio da bi on u nekim situacijama mogao nastradati, pa ga je uz režanje blago primila za nos svojom njuškom.
to je bilo nježno ali odlučno odgajanje.

i mislim da vaki roditelj mora postaviti granice. to je njegova dužnost.
molim da me se krivo ne shvati - ne govorim o OGRANIČAVANJU, nego o granicama.
i možemo se mi truditi koliko god hoćemo da djetetu ne postavljamo granice u nekim životnim situacijama, ali naš nam instinkt govori drugačije. i zato se ponekad vjerojatno poneko osjeća kao loš roditelj.

nisam pristalica fizičkog kažnjavanja, ali isto tako mislim da se ponekad mora povisiti ton i da dijete od toga neće imati psihičke posljedice. to je prirodna, instinktivna reakcija majke.

a to što neki tu reakciju imaju izraženiju ne znači da su loši roditelji. afekti su čudni momenti.

hmmm... mislim da sam otišla malo ot... sorry

[tulip]

Negdje sam pročitala (ako se ne varam u Tajna sretne djece, ali morala bi provjeriti) da treba djeci i tonom i mimikom pokazati da nešto ne valja. Što hoće reći dreknuti ako je nužno. To im pomaže da shvate, jer ako im nježnim glasićem kažeš "nemoj sunce bacati igračke u zid....."-kod mojeg baš ne pali, kao da verbalna i neverbalna poruka nisu usklađene i dijete u stvari ne kuži te fine nijanse

[hrčkić]

nisam stigal čitati cijeli topic, ali ja bih rekla da su neke stvari prilično očite kao loše (opet naravno s mog stanovišta) kao primjerice malom djetetu davati smokiće, trpati u njega čoksice, čipsiće, i sl. sr...a tipa kole i ostale kemije, tući dijete i vrijeđati, a neke stvari su ipak manje očite i naoko su (i za većinu ljudi) u pitanju (nebitne) nijanse (npr. reći djetetu baš si danas zločesta, umjesto to i to što si napravila nije bilo lijepo). Za ove druge, teško da ću se upustiti u rasprave i razuvjeravanja jer sumnjam u uspjeh apriori i ne mogu treći da mi toliko dižu tlak, pa se suzdržim od komentara. Kad sretnem neistomišljenike po pitanju ovih malo očitijih stvari, grozno mi se diže tlak i ponekad pokušam kroz razgovor nabaciti nešto u stilu da se može i drugačije ili kažem indirektno kako mi to ne radimo tako nego drugačije, ali pitanje da li ću trpiti takve neistomišljenike i susrete s njima ovisi i o njihovom stavu. Ako je njihov stav napadački tipa kakva sam ja mama kad djetetu ne dam da uživa u smokićima ili su tvrdi u opravdavanju svojih zlostavljačkih metoda - odoh ja, bolje to nego da puknem jer onda tko zna kak to može završiti.
Konkretno, jedna cura koja mi je bila draga prošle godine (srećemo se de facto samo na moru) kad su nam djeca bila bebe i kad smo fino obje dojile i sl., ove godine mi je užasno iritantna jer joj je najnormalnije da dijete ide po plaži i skuplja smokije i čipsiće okolo, da plače sat vremena, a da je oni (roditelji i ostala familija) ignoriraju po principu tko će duže izdržati, da se stalno vode razgovori tipa kaj ti veliš za moju xy kak ona ovo ili ono, itd. Baš rekoh MM ima i drugih plaža

[mamino]

ja nemam takvoih iskustava po parkovima ali ja ionako ne pričam baš p
puno s drugim roditeljima već se igram sa svojim djetetom

mi smo klincu u početku od slatkiša davali kinder čokoladice u vrlo malim količinama doduše ali meni savjest nije davala mira pa smo jednostavno prestali,nikad se nije požalio niti žicao do druge djece ili ljudi.
od grickalica obožava grožđice,to mu je zakon. ako nam netko pokuša nametnuti nešto što ne želimo ili jednostavno ne dajemo,jasno i odlučno kažemo da mu mi to ne dajemo i to tako ne radimo i tu najčešće rasprava prestane (imali smo problema sa svekrvom što je rezultiralo kratkim prekidom komunikacije)

slažem se s dedijem,nismo svi isti,nemamo iste stavove i način odgoja i ne treba nikog osuđivati,ali kada stvari dođu do ruba granica i to vidimo,ne mislim da bi trebali stajati po strani prekriženih ruku.i svakako mislim da nikakvi ekstremi nisu dobri,pa tako ni dijetetu sve braniti,kao ni sve mu dopuštati i nikad ga ne kazniti,trebamo samo naći primjerenu kaznu iz koje će on moć i znat izvuć pouku

[mamino]

ma ljudi moji... roditelj je tu da djetetu ipak u početku postavi granice. ne zato šro je dijete glupo i nesposobno, nego zato šro je malo i nema iskustvo koje ima majka/otac. to je tako u svom živom svijetu.

to je lavache tako lijepo rekla

[Trina]

Ja sam već otupila na glupa pitanja i isčuđavanja.Iako ima onih koji se ne mogu načuditi količini poljubaca kojima obasipam svoju djecu (jer će ispast makušci) ili dojenju 11-mjesečnjaka(edipov kompleks) ili na kraju krajeva,na odluci da imam troje djece(neuka seljančica nikad čula za kontracepciju) čak sam i na to dobila jako puno ružnih komentara.Ali meni nikad nije bio problem drsko odgovoriti pa brzo i efikasno riješavam takve stvari.Iako,kažem,sad imam troje djece a išokirala sam ih već s prvim pa znaju da sam ja "čudna"

[mamasch]

roditelj je tu da djetetu ipak u početku postavi granice. ne zato šro je dijete glupo i nesposobno, nego zato šro je malo i nema iskustvo koje ima majka/otac. to je tako u svom živom svijetu.

nježno ali odlučno odgajanje.

i mislim da vaki roditelj mora postaviti granice. to je njegova dužnost.
molim da me se krivo ne shvati - ne govorim o OGRANIČAVANJU, nego o granicama.
i možemo se mi truditi koliko god hoćemo da djetetu ne postavljamo granice u nekim životnim situacijama, ali naš nam instinkt govori drugačije. i zato se ponekad vjerojatno poneko osjeća kao loš roditelj.

nisam pristalica fizičkog kažnjavanja, ali isto tako mislim da se ponekad mora povisiti ton i da dijete od toga neće imati psihičke posljedice. to je prirodna, instinktivna reakcija majke.

a to što neki tu reakciju imaju izraženiju ne znači da su loši roditelji. afekti su čudni momenti.

Ovako mi odgajamo Stelu i Svena.
Sve štima.
Nastavljamo u istom tonu.

:D

[clumsy mom]

Ja sam već otupila na glupa pitanja i isčuđavanja.Iako ima onih koji se ne mogu načuditi količini poljubaca kojima obasipam svoju djecu (jer će ispast makušci) ili dojenju 11-mjesečnjaka(edipov kompleks) ili na kraju krajeva,na odluci da imam troje djece(neuka seljančica nikad čula za kontracepciju) čak sam i na to dobila jako puno ružnih komentara.Ali meni nikad nije bio problem drsko odgovoriti pa brzo i efikasno riješavam takve stvari.Iako,kažem,sad imam troje djece a išokirala sam ih već s prvim pa znaju da sam ja "čudna"

Onda tek možeš da zamisliš kakva je čuđakinja moja sestra koja ih ima četvoro, od 11, 8, 4.5 i 9 meseci. A dojila ih je ovako: prvo 18 meseci, drugo 2.5 godine, treće 3.5 godine a četvrto još uvek sisa

[plashljivo_pile]

sto ljudi sto ćudi, da smo svi isti, bilo bi hebeno dosadno.
to kaj netko preferira drugačije odgojne metode od mojih, ne znači da ja ne želim ama baš niakakv kontakt s tom osobom.
hebiga, ja svoje dijete po guzi neću tuć, ak netko radi drugačije, njegova stvar. ne sviđa mi se metoda, al ne mislim da treba odmah u gulag s takvim roditeljima.
junk food... i moja to jede. rijetko, ali povremeno dobije za gricnut. ne mislim da će joj zbog tog rogovi izrast i da će ne znam kakvu boleštinu ubrat ak s vremena na vrijeme pojede štapić il čokoladicu. a ak ti dijete neš vani jede, logično mi je to isto ponudit drugom klincu koji se igra s njom. izgleda da to više neću radit jer bu mi netko glavu odgrizo
ak mi netko dobacuje retardirane komentare, lijepo mu odgovorim da odhebe.
simple as that. "pristojnost" čuda radi

[mama courage]

Ako je njihov stav napadački tipa kakva sam ja mama kad djetetu ne dam da uživa u smokićima ili su tvrdi u opravdavanju svojih zlostavljačkih metoda - odoh ja, bolje to nego da puknem jer onda tko zna kak to može završiti.

meni je neshvatljivo da je jedenje smokica i zlostavljacke metode tebi na istoj razini, na razini na kojoj ti osjecas potrebu intervenirati. :? ne dajem mojoj smokice, ne kupujem ih, grozim ih se. al nikad ne bih nekome (posebice kog poznam samo "u prolazu") solila pamet o stetnosti istih. prije pola godine cekam u djecjoj ambulanti. dosla je majka s dvoje djece, mlada cura, divna, tiha, brizna. za razliku od mene s koliko njeznosti i strpljenja se ona bavila sa svojim klinkama - bilo je milina vidjeti. dok eto nije izvukla vrecicu smokija i dala manjoj da jede. i sto sad ?!? nije ponudila mojoj maloj, i da je, mozda bi moja mala uzela, mozda i ne bi. ne bih oko toga pravila toliki dar-mar.

[sofke]

ne znam čemu takva hajka na te bijedne smokiće..pa nije to tak važna granica koja dijeli majke od nemajki i kako si to ljudi ovdje vole simplificirati, mi smo si tak super jer ne dajemo smokiće..e big deala...

imam isti primjer ko i MC..poznamo ljude koji su jako brižni roditelji, jako se puno trude oko male, voze je u autosjedalici, igraju se, pričaju s djetetom, mama je malu dojila do iz njenih dvije i pol godine..ali joj znaju dat po guzi

daju joj po guzici zato što misle da se to tako radi..ne bi rekla da je tuku da je boli ili iz nekog bolesnog sadizma.. zbilja su brižni i strpljivi,ali eto, cijelo selo daje po guzici pa i oni znaju malo oprašit pelenu..ne jer ih dijete živcira i nemaju strpljenja i ne znaju kako riješiti situaciju nego zato što se to tako radi

žena ne zna za nikakvu Rodu, a eto doji duplo duže od mene, i voze je u AS i općenito su OK, pa mi je malo glupo ovdje samozadovoljno lamentirati kako su 'oni' zatucani, a 'mi' ovdje smo super

da ova konkretna žena nije žena od tipa koji je MM-u šulkolega (znači nije mi baš bliska) onda bi razgovarala s njom i rekla bi joj zbog čega ja mislim da nije u redu tući djecu po guzici..budući da nismo prijateljice šta bi ja sad tu njoj išla pametovati kako se odgaja dijete

to je njeno dijete, a imam i ja svoje i svojih problema u odgoju..i otkud je baš moja metoda bogomdana?

i da..kad se Sofi dočepa smokića ja ne dobijem nervni slom..tak i tak ih jede sada i tko zna kad će ugrabiti priliku slijedeći put..neš ti problema

[makita]

I tu se slažem s dedijem, ja mislim da je moj pristup ok (no dobro, povremeno i posumnjam , ali da li sam u pravu??? Samo radim najbolje što znam. Mislim da ne treba pretendirati da budeš savršeni roditelj, jer postaneš opterećen.
Tako da i najbliži i najdobronamjerniji u okolini ne mogu biti savršeni, a na žalost ne mogu ni ja. I što se više trudim i picajzlim oko nekih svojih fix ideja, bojim se da zastranjujem u onom što je također bitno-opuštenost, pozitivna atmosfera, moje zdravlje i živci, odnos s mužem i obitelji...
Evo npr. mojeg bisera koji mi se obio o glavu: koliko god se trudim da ne primjenjujem kazne, omalovažavanja i sl. dijete meni kaže "dođi sad ovamo, I NEMA RASPRAVE!" I što je najgore to je čuo od mene, u trenutku kad više nisam znala što bi. A meni je baš to grozno, kao da velim djetetu da ne smije misliti svojom glavom, nego mora slušat što mu se kaže bez pitanja i pogovora. Totalno kontra onom što ga želim naučiti.

Vidim da sasvim normalni dragi ljudi imaju svaki svoje odgojne metode, a što je najgore nisam uopće sigurna da je moja do sada dala najbolje rezultate, bojim se da sam skrenula u preveliku permisivnost (da ne kažem da je i MM već počeo debelo sumnjati u efikasnost razgovora i objašnjavanja...):

O ovom puno razmišljam zadnjih par dana...jel se vaši supružnici slažu s vašim odgojnim metodama??? Kako rješavate nesuglasice

[tulip]

Ove nesuglasice dijete odmah skuži, i to naravno koristi. Treba ih probati riješavati dok dijete nije u blizini (Eh, lako reć, kad ja ne mogu pregrist jezik). A treba ih riješiti kako bi dijete dobivalo što dosljednije signale (a ne ono-kad sam dobre volje možeš, kad nisam ne možeš).
E, kad ja sama sa sobom uspijem na tjedan dana izgurati tu famoznu DOSLJEDNOST di će mi biti kraj

[makita]

Ove nesuglasice dijete odmah skuži, i to naravno koristi. Treba ih probati riješavati dok dijete nije u blizini (Eh, lako reć, kad ja ne mogu pregrist jezik). A treba ih riješiti kako bi dijete dobivalo što dosljednije signale (a ne ono-kad sam dobre volje možeš, kad nisam ne možeš).
E, kad ja sama sa sobom uspijem na tjedan dana izgurati tu famoznu DOSLJEDNOST di će mi biti kraj

O ovome sam puno razmišljala dok sam čitala Juula-jer on je tvrdio upravo suprotno-da je djetetu korisno vidjeti da se roditelji raspravljaju o nečem i da nije za dijete korisna ta (prividna) idila.

[Luna Rocco]

jel se vaši supružnici slažu s vašim odgojnim metodama??? Kako rješavate nesuglasice

Više-manje smo usklađeni. Ono što je meni najvažnije - da nema batina, ni u kojem obliku, čak ni "pec", MD u potpunosti podržava (nadobivao se batina u djetinjstvu, pa zna kako je to ponižavajuće...). Po pitanju prehrane je gori od mene (K. tu i tamo užica malo čokolade, ja mu dam koju kockicu i onda mi MD danima kvoca zbog toga).
Po mome on premalo objašnjava (ne govori mu često "ne" i nije strog, ali ga često makne iz neke situacije bez riječi, dok ja uvijek volim objasniti zašto sam tako postupila, ali dobro, to su nijanse).

Za sad sam iznimno zadovoljna kako smo usklađeni oko odgoja...Vidjet ćemo kad mali poraste.

[makita]

Zar su to nijanse?
...utješila si me...valjda sam se približila situaciji, pa ne mogu dobro sagledat...il je i zbog ovog:
MM je trenutno iznimno umoran radi posla...pa je počeo prijetiti da će ga pec il po guzi, čemu se oštro protivim...i to mi još više pada teško-mislim, borit se u toj dotičnoj nezgodnoj situaciji i sa MM da ne valja po guzi i sl.

[tulip]

Hvala, Makita, sad mi je lakše. Na više drugih mjesta se dosljednost i usklađenost roditelja promovira kao jako bitna, a u praksi je to teško dostižno, a nije ni čudo kad su ljudi različiti. Izgleda da je najbolje kod svake stvari u startu se zapitati "da li to baš mora biti tako", a ne slijediti savjete koji se pokazuju neizvedivi. Možda djetetu koristi vidjeti različitost karaktera, mišljenja i načine komunikacije i argumentiranja stavova. Who knows? Mislim da ću zaklopiti sve knjige i osloniti se na instinkt-gledati svoje dijete i slušati zdrav razum...No, otišli smo već daleko od teme...

[petarpan]

sad se ja ubacujem ovak bez veze, ali moram, pa eto...

mene su svojedobno plašili sa babarogom koja živi na vodotornju u blizini moje zgrade i dan danas zazirem od tog vodotornja i jedva čekam da ga se konačno sruši... iz istoga mi neće pasti na pamet da plašim dijete nekim baukačima i sličnim stvorenjima...

al sam si neki dan mislila o licemjernosti odgoja kod kuće i kasnijoj interakciji sa društvom. primjer: luka je dugo imao problema sa želučićem i probavom, pa smo svako ispuštanje vjetra i podrigivanje "nagrađivali" sa bravo...ili kad se sad podrigne, onak kao pravi mini prasac, nasmijemo se jer je smiješno...a sutra ćemo ga učiti da je u društvu takvo što nepristojno, iako je posve prirodno...
to me nervira...jako...mada mi se kao olakotnost može uzeti u obzir da sam ja cijeli život polu outsider, tri koraka ispred društva ovakvog kakvo ono u ovoj zemlji jest.

[Vrinda]

Svi radimo greške (slažete se), ja sam ih napravila stotinu.
Čini mi se da svi roditelji odgajaju djecu na svoj način i ako ne traže savjete od mene, ja ih ne dajem. Mislim da ko želi može se educirati na 100 mjesta, mada mislim da bi se Roda morala 100x više promovirati i širiti edukaciju, čak i na Tv-u, pa ko ima uši on će čuti.
Ja bih razlikovala sitnije greške (smoki...) od onih nedopustivih (prekidi dojenja jer "nema mlijeka", jer je "tako lakše", jer poslije godinu mlijeko nije kvalitetno...puštanje djece da se isplaču...Ja bih uvela da se adaptirano mlijeko može kupiti samo uz recept prodojećeg pedijatra)
Nedavno sam u kafiću vidjela dvije mame sa bebama od cca 4-6 mjeseci, kako im daju šlag sa kafe, kolače, pred njima uredno bočice, djeci u ustima dude neprekidno...Kada su vidjele da ja djetetu od 20 mjeseci vadim kutijicu sa domaćim ručkom, rekle su mi da one ništa ne kuhaju, da idu po kafićima i da imaju dane kada izleze bez djece jednom sedmično...i kako se one super zabavljaju a ja izgledam umorno.
Ne bih svoj umor i neprospavane noći nikad za to zamijenila, nije mi mrsko ni peći domaći integralni kruh, cijediti voće...a kamoli takve gluposti...Svakom njegovo!

[MGrubi]

te situacije ja shvaćam da mi je dana prilika razvijati toleranciju
svaki put se iznenadim koliko mogu gristi jezik

[mama courage]

petarpan... odselite se u argentinu, ako se ne varam, tamo se prdi i podriguje u javnosti bez problema.

Ja bih razlikovala sitnije greške (smoki...) od onih nedopustivih (prekidi dojenja jer "nema mlijeka", jer je "tako lakše", jer poslije godinu mlijeko nije kvalitetno...puštanje djece da se isplaču...Ja bih uvela da se adaptirano mlijeko može kupiti samo uz recept prodojećeg pedijatra)

ja bih uvela da zene koje su pusile ne smiju roditi djecu, osim ako nisu prestale pusiti zadnjih 7 godina prije nego sto zele zatrudniti.

jel se vaši supružnici slažu s vašim odgojnim metodama???

da, slazemo se.

[bat'ko]

svaka generacija ima svoj način odgoja. trendovi i saznanja se mijenjaju, zahtjevi su drukčiji.

prije je bilo neophodno za obitelj da dijete počne raditi čuvati ovce, učiti za kovača već od 7. godine, danas se za takvo što završi u zatvoru. prije si se trudio napraviti što više djece i nadao se da će ti žena preživjeti. sa 14 djece se nije baš moglo lijepo pričati ("hajdemo vidjeti zašto nije dobro dirati nož", već PLJAS!: "NE!")...

ako gledate kroz povijest, trend oduševljenosti znanstvenim otkrićima povlači za sobom povjerenje u umjetno i znanost (recimo renesansa), a nakon nekog vremena ta znanost otkrije koliko se štete događa, pa se ljudi okrenu duhovnoj sferi i traže rješenje te štete (npr. barok), da bi znanost opet objasnila kako riješiti neke probleme (klasicizam), pa zasićenost znanošću i povratak prirodi (romantizam)...
1900.-1950. nešto slično renesansi
1950.-1970. barok
1970.-cca1995. klasicizam
1995. ~ romantizam

sukladno tim nazorima se odgajaju djeca. nas su roditelji odgajali po principu "valjda doktori i psiholozi znaju što rade", a mi svoju djecu odgajamo po principu "priroda zna što radi"

bog zna kako će naša unučad biti odgajana...

ja svoje dijete odgajam kako se dogovorim sa svojom ženom i za mene nema boljeg načina. tako je kod svakih roditelja. odgaja dijete na određeni način zato jer misli da je to ispravan način. zato se ne živciram na "zašto je nosite", "zašto spava sa vama", "zašto ne kupujete gotovo", "zašto si išla roditi tu", što će ti to", "zašto joj pričaš strašne priče" itd...

[bat'ko]

mene su svojedobno plašili sa babarogom koja živi na vodotornju u blizini moje zgrade i dan danas zazirem od tog vodotornja i jedva čekam da ga se konačno sruši... iz istoga mi neće pasti na pamet da plašim dijete nekim baukačima i sličnim stvorenjima...

ja nisam volio popodne spavati, pa su mi pričali o podne rogatom. s vremenom bi svi pozaspali, a ja bih ostao zamišljati kako bi moglo izgledati to podne rogato, što podne rogato radi kad nije podne, gdje živi... nije ostavilo nikakvih trajnih posljedica na meni. osim bujne mašte