 |
|||
i ja.-ma,meni je zapravo vožnja užitak..-obaveznu imam zalihu CDova i to onih laganini pjesama tipa Luky ili Oliver..za razliku od MM koji stalno pušta kako ih ja zovem-kreštavce i full glasno,posve suprotno od mene...Originally Posted by ronin
Vozim već punih trinaest godina,bez problema.
Volim voziti-male aute,jeep,sad imamo karavan a ovo sam ljeto vozila i kombi.
Ipak,kad sam počela voziti djecu,primjetila sam da vozim puno sporije i opreznije.
Joj i ja spadam (spadala sam
Lu, meni je zapravo pomoglo kad sam shvatila koliko toga u prometu mogu sama kontrolirati.kad postanem pravi vozac napisat cu izvjestaj 8)
sutra opet imam dupli sat. sta se straha tice mislim da tesko da je netko gori od mene. pola sata prije nego imam voznju pocnu mi se hladiti ruke. u auto ulazim sa grcevima.
kad sam procitala Lut da je neki dan zaustavila auto da podoji marge meni je bilo :shock:
ne da ne mogu ni zamisliti da vozim dijete nego da mi dijete zaplace a ja sama s njim u autu pala bi u nesvjest od hiperventilacije.
ali malo po malo...vjerujem da cu uspjet. malo se opustim tek nakon sto odvozim sat vremena. drugi sat sam malo bolje. ali to je znak da cu nakon puno sati biti ok
znači, ako beba zaplače, znam da mogu stati na prvo moguće mjesto i podojiti ju, ili što već treba. i sve je ok.
ili, jučer sam npr. fulala traku u centru grada za vrijeme najveće gužve. prije bi oko toga napravila silnu paniku, frku, ukočila bih se, ono, kaj sad, u krivoj sam traci, aaaaaa!!!
sad shvaćam da imam opcije i da nemam zašto paničariti. odlučila sam ostati u toj krivoj traci, napravila mali krug i vratila se na pravi put. mogla sam se i preguravati u pravu traku, ali nisam (još) taj tip. važno je da sam znala da imam opcije i da je sve cool.
mislim, ja znam da ovo uhodanim vozačima zvuči logično i kao glupost, ali meni su trebale godine da shvatim ovako nešto.
Lutonjice, baš si dobro to opisala! Najgore je raditi frku tamo gdje je nema, i misliti si da je tragedija što ne pokušavaš nešto što bi iskusniji vozač napravio. Još da ti i trube, avaj... Ja sa instruktorom iz Maranija vozim po svim mogućim cestama, srećom nije me strah (to je nestalo ekspresno), i komentiramo zajedno moju vožnju, što radim, što bih ili ne bih trebala, kako držim volan, šaltam brzine, itd.
Samo sam nakon te vožnje totalno iscrpljena. Jučer sam poslije vožnje prešla cestu na crveno, a danas sam skoro bankomatu rekla hvala kad mi je izbacio lovu. Kao Kelly Bundy. Mogu naučiti nešto novo pod uvjetom da zaboravim nešto staro, pa da se napravi mjesta...
Joe
Lutonjice, ovo si taaako točno opisala!
Ja još uvijek težim tom famoznom kliku u glavi...
Evo, cure, danas sam vas čitala; i potaknule ste me da nakon 3 godine ponovo sjednem za volan. Uhvatila sam MM da ide sa mnom i odvozila oko 45 minuta! Totalno sam ponosna na sebe, auto mi se nije nijednom ugasio... samo sad mi se već dva sata noge tresu.
asimon :D
ja sam danas naišla na jedan drugi problem: obje cure su mi zaspale u autu, zara tako duboko da nije bila sposobna hodati od parkinga do stana. a ne mogu nositi i nju i margitu. a MM dolazi doma za sat vremena.
i ništa, vozikala sam se po gradu tih sat vremena
Uh, danas nije bilo baš tako dobro
Opet sam išla s MM i prvih 45 minuta je bilo dobro... a onda mi se na jednom semaforu ugasilo auto, a ja doživjela totalni blackout. Nemam pojma što trebam napraviti, ne znam komande, šumi mi u ušima... mrzim taj osjećaj gubitka kontrole! I nekako smo upalili i krenuli, nemam pojma kako sam prošla kroz slijedeće križanje, nisam skoro vidjela da je crveno! (tako sam ljuta na sebe što se ne mogu skulirati i reći: pa što ako se ugasilo, upali i idemo dalje... uh, najrađe bih se kao onaj smajlić toljagom po glavi...)
Ako ja uspijem ovo prevladati, onda stvarno svatko može voziti... :/
He, sutra ću opet...ipak sam ja tvrdoglavi bik...držite mi fige!
e pa to je to!! a ja sam stalno mislila da je voziti auto kao da si u video igrici pa sve nesto leti oko tebe a tebi najbolje zabit glavu dole da nista ne vidis i ne cujes.
a nemas pojma koliko meni treba auto. danas smo tri puta bili u zagrebu, sve je nesto meni trebalo ic, i svaki put me mm mora vozit. zivimo 20 km od zagreba sa 1 autobusom dnevno, a taj vozi iz susjednog sela
Uh, danas nije bilo baš tako dobro
Opet sam išla s MM i prvih 45 minuta je bilo dobro... a onda mi se na jednom semaforu ugasilo auto, a ja doživjela totalni blackout. Nemam pojma što trebam napraviti, ne znam komande, šumi mi u ušima... mrzim taj osjećaj gubitka kontrole! I nekako smo upalili i krenuli, nemam pojma kako sam prošla kroz slijedeće križanje, nisam skoro vidjela da je crveno! (
Ako ja uspijem ovo prevladati, onda stvarno svatko može voziti... :/
He, sutra ću opet...ipak sam ja tvrdoglavi bik...držite mi fige!
..to s gašenjem auta-i meni se u početku stalno dešavalo..-mislim da je stvar u baratanju s kvačilom,jel'da?..hmm..-savjet iskusne vozačice he he..-moraš ga polako otpuštati kad kočiš a ne naglo,auto se onda zaguši.Meni npr. kad imam neke cipele debelog đona tipa škarpone se to i dan danas dešava jer ne osjećam dobro papučicu gasa......
sretno!
Joj asimon, pa to ti je jako rano da počneš očajavati. Treba malo više od jednog sata. Nemoj se mučiti. Daj si vremena!
Mislim da je jako važno za svakog nevozača da analizira sebe, ali i okolicu i ljude s kojim živi ili je u tom vozačkom svijetu živjela. Strahovi i rastu ako smo dosta toga lošeg vidjeli ili ako imamo same Šumahere oko sebe koji svoju virtuoznost lagano podvlače u svakodnevnom životu. Skloni smo i tome da vlastitom strahu damo takve razmjere da nas on dokraja onesposobi.
Zagreb je inače vrlo loše rješio vrlo značajne prometne punktove, tako loše da ti je glava u torbi, to znači i kod dobrog i kod lošeg vozača, a mogu primjetiti da su ulasci u gradove Rijeku i Split prilično nejasni i na momente opasni.
Mnogi izbjegavaju te punktove koliko mogu, a ako ne mogu, dobro razmisle kako će tu prepreku bezbolno prijeći. Zagrebu je također teško riješiti te probleme jer bi morao porušiti pola okolnih građevina da bi riješio problem kako treba. Zagreb također računa da se vremenom ljudi naviknu... Međutim to ne pomaže onome u strahu jer taj misli da se to samo njemu događa.
Međutim u svemu pomaže i uvijek je pomagalo "biti spor" i to je ono čega sam se ja držala, sve dok se prirodno vremenom ne ubrzate...
Problem su i "dobronamjerni" savjetnici koji veličaju sami sebe ili nemaju živaca. Otkrijte ih u svojoj neposrednoj blizini i nemojte se voziti s njima. Bolje to radite sami.
Za opuštanje za volanom preporučujem autoputeve, za grad preporučujem "sporost" i ovo što Ruby kaže smišljene rute. Za parkiranje parkiranje prema naprijed sve dok se ne uvježba kako treba prema nazad tamo gdje tim pokušajima ne zaustavljamo pola gradskog prometa.
Za prave početnike ja bih savjetovala da se voze sami. Odite na neke nezahtjevne ceste s malo prometa. Naučit ćete baratati komandama bez stalnog ubacivanja i savjetovanja sa strane. Bit ćete opušteniji i bolje ćete voziti. Prvo treba ovladati autom, a onda se može ići u složenije prometne situacije.
Ovo sam skužila na vrijeme i stvarno funkcionira, samo što još uvijek nisam došla do ubrzanja
Meni se čini da je bolje uzeti instruktora tj. čovjeka koji sve zna o autima i vožnji a nemaš s njim osobni odnos. Ti voziš a on te upozorava na greške. Ne možeš sam skužiti gdje griješiš a aspekata vožnje ima bezbroj.
cure drage, hvala vam na podršci!
to s gašenjem auta-i meni se u početku stalno dešavalo..-mislim da je stvar u baratanju s kvačilom,jel'da?..hmm..-savjet iskusne vozačice he he..-moraš ga polako otpuštati kad kočiš a ne naglo,auto se onda zaguši.Meni npr. kad imam neke cipele debelog đona tipa škarpone se to i dan danas dešava jer ne osjećam dobro papučicu gasa....
znam, znam sve te fore sa kuplungom, ali meni se obično problem dogodi u nekom križanju kad treba napraviti više radnji odjednom, i kad koncentracija treba biti najveća... tad, da bih sve što brže napravila počnem griješiti. I da, znam nije poanta da sve to što brže napravim, nego da vozim sigurno i prema svojim mogućnostima, ali u tim trenucima imam osjećaj da gubim kontrolu. Taj me problem prati od početka vozačke karijere, i zbog njega nikad zaista nisam "provozila".
A i tu foru sa cipelama znam i mislim da je jako važno da se vozi u ugodnim i mekim cipelama u kojima se može osjetiti jačina pritiska. Jedno ljeto sam probala voziti u japankama...ajme užas!
spora sam ja, ali onda mi se događaju situacije da mi se frajer nalijepi i jedva čeka trenutak da me pretekne, a kad još počnu trubiti,Međutim u svemu pomaže i uvijek je pomagalo "biti spor" i to je ono čega sam se ja držala, sve dok se prirodno vremenom ne ubrzate...
U biti to me najviše smeta i dekoncentrira. A ovo je mali grad sa previše auta i stalno i svugdje se događaju takve situacije.
Zasad nema šanse da bih sjela u auto s ikim osim MM i ili instruktorom vožnje, baš zbog tih komentara, pa bili oni i totalno dobronamjerni. A MM stvarno ima sa mnom puno strpljenja i lijepo i pažljivo objašnjava. S njim sam naučila masu više nego u autoškoli. A u autoškolski auto ne bih željela iz još jednog razloga: ako mi instruktor ispravi pogrešnu radnju na duplim komandama, nema učenja ni pomaka, a pogotovo ne razbijanja ove moje "blokade". A ja moram naučiti da mi "ne bude bitno" 8) , nego da bez obzira na sve idem dalje... mislim da meni treba psiholog a ne instruktor vožnjeProblem su i "dobronamjerni" savjetnici koji veličaju sami sebe ili nemaju živaca. Otkrijte ih u svojoj neposrednoj blizini i nemojte se voziti s njima. Bolje to radite sami.
Sama još ne usudim, ali, znam da je to dobro, jer sam prije sa starim autom to znala napraviti i stvarno se činilo lakše. Kad odvozim još koji sat, opet ću probati i sama.
Evo drage moje, danas show program na vožnji. Pri kraju drugog sata, ja na aveniji Dubrovnik kod Inine zgrade propustim bus, iza mene stane još jedan auto a treći se zabije u njega i eto ti lijepo lančanog nabijanja u guzicu... tako da smo trebali čekati policiju, uviđaj, i tako to... i dok moj instruktor ne popravi auto, ništa od vožnje... nadam se da će to biti uskoro, taman sam počela guštati 8)
cula sam za tvoju zgodu. i meni je odgodjena voznja. kad me instruktor zvao velim mu ja " a jadan onaj koji je vozio, da sam bila ja ne bi vise sjela za volan"
uzas sad vidis koliko toga ovisi o drugima na cesti.
Ma ne damo se mi stara samo tako 8)
Kad smo se slupali, prvo sam malo uhvatila dah (ipak je to šok), onda smo utvrdili da nisam kriva (što mi je užasno bitno) i da nitko nije ozlijeđen, i nakon toga smo lijepo sat i pol čekali uviđaj policije, tako da sam kasnila Nikoli u bolnicu (a posjete su samo od 2 do 6), i to mi je bilo najgore. Srećom moja sestra je bila slobodna pa je otišla kod njega da ne bude sam dok ja ne dođem. Ali nije me obeshrabrilo za daljnju vožnju. To će ipak malo pričekati dok se ne popravi auto.
Ja sam prvu "saobračajku" imala kad je Tea imala 4 mjeseca. Nije bilo strašno i dogodilo se taaaak bezveze da je to za ne vjerovati. Ja i moj susjed preko puta smo u isto vrijeme izlazili na rikverc iz dvorišta i lupili se nasred ceste. Bio je dosta jaki udarac jer smo se oboje malo požirili da izađemo što prije van. Cesta je jako prometna i imamo sreće da još netko nije naletio na nas. Otada se uvijek okrećem u dvorištu i idem van prema naprijed. Tei nije bilo ništa, osim što se uplašila.
Eto, ja sam to napisala tak da se vidi da nesmijete biti lijeni dijete sigurno i pravilno smjestiti u autosjedalici čak i kad idete tri kuće dalje s autom.
Hvala Bogu da postoji ova tema... Ja sam mislila da sam jedina. Kad vidim tko sve vozi auto, a ja se ne usudim, slabo mi dođe. I sad je situacija ovakva, mužić me vozi svuda. Kupili smo novi auto, veliki, za bebu i sve njegove stvari. A meni ispred zgrade stoji stari auto koji je sad moj. I ako ga vozim mogu sa šefom ići svuda, na kupanje, u shopping, u šetnje.
Skupila sam svu hrabrost i odlučila provoziti. Rodila sam veliko dijete, završila fax, brinem se za kuću, govorim 3 jezika, a da ne mogu voziti. Koji je to bullshit. I meni treba psiholog, a ne instruktor.
Ipak sam odlučila probati s instruktorom, jučer odvozila prvi sat i nije loše. Spora sam kao puž, ali sam se zaklela sama sebi da neću dozvoliti strahu da me spriječi voziti. Moj bauk su uzbrdice (a Rijeka je cijela jedna uzbrdica). I noćas sam sanjala da vozim sestru, sina i sebe, i da smo se srušili niz nizbrdicu gdje su bili ogromni valovi (tsunami), i poginuli, samo zato što ja nisam znala krenuti na uzbrdici!!! Probudila sam se u šoku taman prije, jelte pogibelji, u snu.
I zato, cure, svima sretno, možemo mi to. Sjetite se svakakvih budala koje voze, a mi da ne možemo...
Bravo Candy, that's the spirit! :D :D
Go Candy go!možemo mi to! (a i ja sam neku noć sanjala tsunami...kakve li to veze ima s vožnjom?)
a i sve ostale cure, samo naprijed! svima
Evo cure, suborke moje, našla sam dobar site o sigurnoj vožnji
ima dosta pitanja i odgovora i mogućih situacija, sve ono što mislimo da je mudrost s kojom su se neki rodili.
ajmo cure, jeste vidjele link? ima odličnih textova i odgovora na raznorazna pitanja, pa podižem!Evo cure, suborke moje, našla sam dobar site o sigurnoj vožnji
ima dosta pitanja i odgovora i mogućih situacija, sve ono što mislimo da je mudrost s kojom su se neki rodili.
btw, smile8, instruktori iz maranija čekaju tvoj poziv
Joe, link je odličan :D Hvala!
Joe, kontaktirala sam Gosp.Bojana prije nekih mjesec dana, guzva im je i cekam slobodno mjesto da se ubacim. Drz' fige......uglavnom, ako krenem, dobijati ce te izvjestaje svako malo o mojim (ne)postignucima......hmmmmmmm, vec me sad strah od same pomisli
mama dugo nije vozila
Pozdrav svima!
Ja također imam strah od vožnje i kako vrijeme prolazi a ja nevozim sve me više strah. Problem je što previše o tome razmišljam a kad treba voziti odgađam. Žao mi je da me uvijek neko negdje vozi i to mi ide na živce. Sto je najgore od svega još sam i paničar ali neću odustati pa cure nemojte ni vi. Mi to možemo samo treba voziti...bitna je jaka želja
Pozdrav, javim se kad počnem voziti
mama dugo nije vozila
Pozdrav svima!
Ja također imam strah od vožnje i kako vrijeme prolazi a ja nevozim sve me više strah. Problem je što previše o tome razmišljam a kad treba voziti odgađam. Žao mi je da me uvijek neko negdje vozi i to mi ide na živce. Sto je najgore od svega još sam i paničar ali neću odustati pa cure nemojte ni vi. Mi to možemo samo treba voziti...bitna je jaka želja
Pozdrav, javim se kad počnem voziti
Lijepo se javi u Marani, i polako, mic po mic tvoje neznanje i nesigurnost će blijediti. Ništa ne ide preko noći, ali strah od vožnje nije uopće neuobičajena stvar pa se instruktori znaju s time nositi.
Good luck!
(ja inače danas vozila po auto cesti, sva sam se preznojila... 8) )
joe :D
mama dugo nije vozila
Hvala Joe
U Osijeku ih nema. Očigledno su u Osijeku sami super vozači pa za tim nema potrebe....
Pa raspitaj se, Marani je iz Varaždina, možda u Osijeku ima neka autoškola koja također nudi nešto slično. Ili običan instruktor sa psihološkim pristupom.
Pocela sam voziti sa instruktorom. Svaki dan vozimo.Jos za sada nemam nikakvih dojmova.
Evo ja sam danas vozila 120 na autocesti, preticala, uključivala se i all that jazz, i nisam se preznojila!!! :D
smile8, daj si vremena. Možeš ti to.
Joe koja si ti 8) !!!!!! :D odlično
ja još uvijek nemam m...a
dok se nisam odlučila naučit vozit i krenit u školu bojala sam se vožnje ko vraga.
nakon prvog sata vožnje u auto školi strah je ko rukom nestao.
danas obožavam vozit, šta brže i jače auto meni draže i ugodnije vozit.
jedina panika mi je bila nakon sudara (nisam ga ja izazvala) kako sjest ponovo u auto. ali kad je sve prošlo i policija odradila posao, fino sam skupila hrabrosti, upalila svoje vozilo i prvo se otišla okupat na more. da nisam odma sila za volan ko zna bi li opet vozila.
ja bez auta ne znam dobro funkcionirat. i cilu trudnoću sam, sa drobom do zuba i pretjeranim viškom kila stalno vozila.
whoooh bejbe genijalno!!!!
Ideeeeeeeees Joe!!!! 120 na sat!!!! Juuuuuuuupiiiiiiiiii.
Bravo curo! 8)
Ja odustala prosli tjedan nakon 5.sata. Islo mi je sasvim ok, bila sam dosta zadovoljna sa sobom, ali pojavili se neki problemi, davno nerijeseni, pa eto odlucih jos pocekati, ne znam koliko,ah.
Dva puta sam pročitala ovu temu...... malo sam se sad okuražila.
Naime, i ja sam jedna od onih koji su položili davnih dana, ali zbog nekakvog bedastog straha nisam vozila.
Tj. jesam ali vrlo, vrlo rijetko. A sada su mi se neke stvari zakomplicirale, i nema mi druge nego polako sjedati za volan.
Ovih par neradnih dana iskoristit ćemo za obnovu znanja. MM je obećao da ćemo polako početi s vožnjom po velikom parkiralištu a onda laganini na cestu.
čega se ja zapravo bojim nije mi baš posve jasno ?!
:/ Pretpostavljam, da me je najviše strah onih kamikaza koji jure ko muhe bez glave. Na svoje ponašanje i reakcije mogu utjecati, ali na druge sudionike u prometu ne mogu i to je ono što me zapravo najviše plaši.
Moram to nekako pregrmiti.... moram.... moram.....
Zeera, zaista vrijedi ono pravilo- sto vise vozis manje se bojis, i na kraju postanes vozac, cool za volanom, koji uziva voziti. Vidjet ces, prekrasno je voziti. sretno
Hvala smile8.
Ja sam jučer nakon pauze od tri mjeseca opet sjela u auto, sa stavom, odlučna sam i naučit ću voziti tako dobro da me neće biti strah što je žabica sa mnom. I odvozila sat i pol dok me noga nije zabolila od stiskanja spojke.
Sutra opet imam blok sat sa instruktorom, a nakon toga prelazimo u MOJ auto. Zadovoljna sam s vožnjom, puno vježbe i za koji tjedan ćemo šef i ja u život.
Kako vi cure?
Skužajte, to sam bila ja.
ja s mojom voznjom nikad nisam imala problema
Ovo mi je kao da netko na podforumu o djeci nespavačima priča o tome kako njegovo dijete spava cijelu noć. Ali, ajde, 8) .ja s mojom voznjom nikad nisam imala problema
Ja nikako da ozbiljnije prodrajvam jer mi je auto na moru
Kad? Datum molim.Ja nikako da ozbiljnije prodrajvam jer mi je auto na moru
Posting Permissions
Reply With Quote