Evo i mene! Ja sam polagala prije braka (dakle 10 godina), ali me instruktor tražio da uplatim još sati iz vožnje, pa ja rekla - neću baš, ja mislim da vozim dobro, ali mi on nije htio poslati komisiju. Tak sam ostala bez vozačke sve do prije tri-četiri godine, kad sam sve obnovila i dobila i tu titulu MLADI VOZAČ (hehe, sa 30!). Vozila - samo sa svadbi kad je muž imal preveč supera u svom rezervoaru! I onda su zaredale vanškolske aktivnosti - tae-kwondo, muzička, roditeljski, pa prošle godine pripreme za pričest..I tak jedne nedjelje kad sam jurila sa klincem u crkvu, uzela ključeva i odvezla se ko Niki Lauda (doduše, sa cukanjem i kočenjem), sparkirala na mjestu gdje oko mene nije bilo nikoga i stigla na vrijeme! Ajme, što su mi se noge tresle! A kak me koljeno boljelo - sve od ukočenosti i straha! I što sada radim? Vozim se javnim prijevozom, ali čim uhvatim priliku, sjednem na mjesto vozača, imam svoj ključ, upalim auto i čekam muža da sjedne pored mene! Ispočetka me samo značajno znao pogledati, a sad mu je to normalno. Jedino još kinka zna reći: A neeću da mama vozi, hoću da bude pored mene!, dok klinac odmah kaže: Pusti mamu, i ona mora vježbati voziti!
Cure, samo hrabro!