Evo da se pohvalim da sam i ja počela voziti nakon 10 god.
Naime položila sam vozački prije 10 god, malo vozila tada tatina automobili, jednom čak i zapela za neki betonski stupić, onda se udala. MM imao novi auto, pa di ćeš ti vozit novi auto, ja ću te odvesti di treba.... i da ne duljim (a zapravo ruku na srce nisam ni bila baš previše zagrijana za vožnju) prestala voziti. S vremenemo, naravno, kako to već bude, MMu dosadilo mene svuda vozit, on svoje obaveze, ja svoje, klinci, posao, svakodnevne svađe oko toga što me mora vozit negdje, moljakanje, usklađivanje i ja popi.... i uzela privatnog instruktora 5 sati, i krenula vozit.
Prva samostalna vožnja je protekla tako da su mi se doslovce noge tresle na papučicama a sad kako vrijeme prolazi sve sam sigurnija u sebe i to kako što da napravim. U početku sam bila kao pravi štreber, sve kao u knjizi.
I neznam sada kako bi mogla bez auta, a da ne spominjem to da se MM i ja puno, puno manje svađamo od kad vozim.