ovako, ja sam položila s 18 i odmah vozila (u manjem mjestu). uvijek me bilo pomalo strah i nikad se nisam potpuno oslobodila. a ići do zagreba i voziti po zagrebu mi je bila noćna mora (rotori, prestrojavanja, sve te kužim).
kad sam 2002. ostala trudna, prestala sam voziti. i nisam vozila 4 godine. MM me nagovarao, ali moj strah je bio svaki dan sve veci. a nije mi pomagala ni cinjenica sto sada zivim u centru zagreba i ne mogu izbjeci prestrojavanja, guzve i zahebana parkiranja.
ovo sad ne zvuci tako, ali to je bila prava ankioznost, panika, strah, ma uzas (inace, bio je vec topik o strahu od voznje auta, začudila bi se tko se sve boji voziti )

e, ali onda sam opet bila trudna i jedva hodala. a zarin vrtić na vrh brda. a zara me svaki dan ispituje zašto druge mame voze djecu u i iz vrtića, jedino mi idemo pješke...
i sjela ja opet za volan.
i sad sam si super sa svojim osjećajem slobode: da mogu kad hoću i gdje hoću bez da o ikome i ičemu ovisim. a to mi treba, pogotovo s dvoje djece :D

mislim da ti samo treba pravi poticaj