Ja sam od onih koje nisu ni htjele ići na vozaćki, nisam uopće imala želju voziti (niti se volim voziti). Ali bilo mi je jasno da je to danas nužno.

Položila sam vozački iz prve, u Zagrebu, sa onih minimalnih 30 sati vožnje, i vozila sam nakon toga dosta po Zg (uvijek s MM-om u autu), i vozila sam solidno. Onda smo imali jednu bedastu prometnu nesreću, ne svojom krivnjom, tipična glupa zagrebačka nesreća. MM je vozio, ja sam bila na suvozačkom mjestu. Valjda sam tad postala svjesna koliko kretena ima na cesti, i koliko je lako stradati ne svojom krivnjom.

Nakon toga, 2 godine nisam vozila . U međuvremenu smo preselili u Vž, i nisam vozila dok nisam ostala trudna. Polako sam počela voziti, s MM-om u autu, i šokiralo me koliko malo zabroaviš (istina je ono da kad jednom naučiš voziti, vrlo malo ti treba da obnoviš znanje). Tek nedavno sam počela sama voziti, bez MM-a u autu, za sad vozim samo na poznatim relacijama, gdje znam da ima parkinga. I ide mi skroz dobro, još me malo muči bočno parkiranje, ali i to ću svladati.