Citiraj Lu prvotno napisa
kad postanem pravi vozac napisat cu izvjestaj 8)

sutra opet imam dupli sat. sta se straha tice mislim da tesko da je netko gori od mene. pola sata prije nego imam voznju pocnu mi se hladiti ruke. u auto ulazim sa grcevima .
kad sam procitala Lut da je neki dan zaustavila auto da podoji marge meni je bilo :shock:
ne da ne mogu ni zamisliti da vozim dijete nego da mi dijete zaplace a ja sama s njim u autu pala bi u nesvjest od hiperventilacije.
ali malo po malo...vjerujem da cu uspjet. malo se opustim tek nakon sto odvozim sat vremena. drugi sat sam malo bolje. ali to je znak da cu nakon puno sati biti ok
Lu, meni je zapravo pomoglo kad sam shvatila koliko toga u prometu mogu sama kontrolirati.
znači, ako beba zaplače, znam da mogu stati na prvo moguće mjesto i podojiti ju, ili što već treba. i sve je ok.
ili, jučer sam npr. fulala traku u centru grada za vrijeme najveće gužve. prije bi oko toga napravila silnu paniku, frku, ukočila bih se, ono, kaj sad, u krivoj sam traci, aaaaaa!!!
sad shvaćam da imam opcije i da nemam zašto paničariti. odlučila sam ostati u toj krivoj traci, napravila mali krug i vratila se na pravi put. mogla sam se i preguravati u pravu traku, ali nisam (još) taj tip. važno je da sam znala da imam opcije i da je sve cool.
mislim, ja znam da ovo uhodanim vozačima zvuči logično i kao glupost, ali meni su trebale godine da shvatim ovako nešto.