Kad smo se slupali, prvo sam malo uhvatila dah (ipak je to šok), onda smo utvrdili da nisam kriva (što mi je užasno bitno) i da nitko nije ozlijeđen, i nakon toga smo lijepo sat i pol čekali uviđaj policije, tako da sam kasnila Nikoli u bolnicu (a posjete su samo od 2 do 6), i to mi je bilo najgore. Srećom moja sestra je bila slobodna pa je otišla kod njega da ne bude sam dok ja ne dođem. Ali nije me obeshrabrilo za daljnju vožnju. To će ipak malo pričekati dok se ne popravi auto.