Trina, sve što ja kažem je da ne možeš sa sigurnošću znati niti kakva je njena okolina, niti kakva je njihova reakcija, niti da li nju neko zbog toga zeza(vjerojatno ne više, jer već odavnoi ne doji), a upravo si to rekla-da si sigurna da im se to događa.
ja ne bih bila tako sigurna.
ovo "mi primitivci" neću ni komentirat.

Pa nekakva granica mora postojati pobogu,ne može se čitav svijet( i ne treba) preobratiti zbog te jedne djevojčice čija mater ne može povući nekakvu crtu.
crtu su povukle njih dvije, ali kasnije nego što je tebi prihvatljivo (u osmoj godini).
i tko vam kaže da takvih "slučajeva" nema puno više, samo što mi ne znamo za to?
osobno znam nekoliko majki koje se ne usude reći niti da doje dijete starije od 2-3 godine, a kamoli dalje...

Citiraj Mony prvotno napisa
nije tolko ni to dojenje bitno, vec sama neka atmosfera, posesivna mama pod izlikom prevelike ljubavi...
ja je uopće tako nisam doživjela.
štoviše, činilo mi se da je mami već lagano dosta, ali da uvažava kćerku kojoj je trebalo još malo...pa je na koncu i toj kćeri u osmoj godini bilo dosta.

bdw, (što se co-spavanja tiče). što je s nekadašnjim obiteljima koje su bile prisiljene da svi skupa spavaju, do udaje/ženidbe?
jesu li oni svi skupa zbog toga imali psihoemotivnih problema?
ili su pak djeca kojoj se branilo da spavaju s roditeljima imali nekih problema?
tko će ga znat...

ma, čini mi se da je sve bitno već rečeno, teško se tu daljnjim razglabanjem može nešto više reći, mislim da je stvar u nekim općenito životnim pogledima koji nam se razlikuju.