Joj tata77, tvoja priča me rasplakala i rastužila. Vjerujem ti skroz, svaku tvoju riječ. Na ovom ludom svijetu ima jako puno dobrih mama i onih koje se trude podignuti svoju djecu, ali nažalost ima i onih loših, koje nisu same sebe upoznale i prihvatile, pa ne mogu ni dijete i muža. Nismo svi rođeni za roditelje, ali ako smo to postali moramo sve učiniti da naša djeca dobiju samo najbolje od nas. Jer ona su naše ogledalo.
Ako dvoje ljudi ne može funkcionirati zajedno, dijeliti sve dobre i loše strane života (a ima puno više loših, ali živimo za dobre), najbolje je da se razdvoje. Tu ne bi trebalo biti nikakvih prepucavanja, jednostavno nema smisla držati nekog ako on to ne želi. I stvarno sam shvatila da ako nekog voliš, bit ćeš sretan ako je i on sretan, pa makar i s nekim drugim daleko od tebe. Svatko gradi svoju sreću, a život je prekratak da bi forsirali nešto što ne ide.
Znam dosta ˝očeva˝ koji ne žele čuti za svoju djecu, a kamoli im kupovati pelene i čokolino, ali isto tako znam i dosta ˝majki˝ koje se koriste djecom samo da bi izvukle novce. Ne znam gdje su i šta rade socijalne radnice? :? Toliko je ljudi bez posla, a nekima se plaća da pijuckaju kavice i rašpaju nokte. Ne govorim to bezveze, imam jako neugodna iskustva s njima.


Drži se tata, i samo slijedi svoje srce jer će sve doći na svoje. Nada umire posljednja!