sjećam se klako sam mislila da ćemo prvu noć kod kuće ostati budni cijelu noć i zaljubljeno buljiti u naše maleno čudo kako spava... strovalili smo se mrtvi u krevet i spavali dok se maleno čudo nije oglasilo...
ali,rado u sjećanje prizovem i lik mm-a koji stoji kraj krevetića,glave oslonjene na ogradu i gleda malenoga...na licu mu se pojavi neki osmijeh, zatitra mu usnama...
i, da...i meni se katkada činilo da ja obraćam više pozornosti, više sam pričala o tome....on nije...zadržavao je to za sebe...tek sam kasnije shvatila koliko je uživao u tim trenucima i koliko ih je detaljno i sa neskrivenim ponosom prenosio svojim prijateljima...a mislila sam da propušta nešto...
