Citiraj tanja_b prvotno napisa
tatek, mogu samo reći: svaka čast što i u situaciji dok je frka na poslu uspijevaš zadržati prioritet na obitelji
(neću uspoređivati, ali navikla sam - i iz roditeljskog i iz sadašnjeg doma - da se Posao - s velikim P - stavlja na prvo mjesto prije svega i to me sve više i više smeta)
Ovo pitanje "obitelj vs. karijera" je zasluzilo poseban topik. Znam da je vec bilo govora o tome iz zenskog kuta, no mislim da je ta tema zasluzila i jedan pregled iz muskog kuta.
Mislim da je kljucno pitanje koje si kad-tad mora postaviti svaka zena ono da li joj je vaznije da muz stavlja teziste na posao (posljedica: njegov manji angazman u obitelji, ali vise love, bolji drustveni status itd) ili pak na obitelj (veci angazman u obitelji, ali i manja lova, nizi status i sl.). Naravno, vecina muzeva vec dodje sa nekakvim stavom po tom pitanju (a na njihovim partnericama je da to ili prihvate ili pokusavaju utjecati na neke promjene i, kao krajnja mogucnost, i da prekinu tu vezu ako im se cini da je npr. partner previse ogrezao u posao i nije sposoban biti barem koliko-toliko ravnopravan clan obitelji), no ima tu mjesta za razne dogovore.

Imam u svom prijateljsko-poznanickom krugu veza koje su bile sasvim OK kad su ljudi bili bez djece i svaki dosta posvecen svom poslu, no kad je odjednom doslo dijete tad se netko mora zrtvovati, a to nije lako ... obicno je "zrtva" majka, no ako ona to ne zeli, tad nastaju veliki problemi. I onaj koji je ispocetka bio vrlo pozeljan partner (posvecenost poslu, veliki ugled, istaknuta pozicija u poslu i drustvu, visoki prihodi) sad postaje bas zbog toga nepozeljan jer ne zeli prebaciti teziste na obitelj. Jasno, ideal je da oboje partnera ocuvaju koliko-toliko svoje poslove otprije, a i da podijele obiteljske obaveze ... no, kako mi se cini, zahtjevi na poslovima sve vise rastu i cini mi se da je sve vize zahtjeva da se radi i izvan radnog vremena, vikendom, nocu ... nekad su to bile iznimne situacije, koje su trajale par dana, a sad mi se cini da se sve vise i vise rade projekti sa ugradjenim prekovremenim radom od po nekoliko mjeseci. Ta tendencija mi se nikako ne svidja i vodi u frustraciju i/ili bolest, i to ne samo onog koji radi, nego i njegove obitelji.