Vazno da si uvidjela svoje pogreske i to je najvaznije
 |
|||
|
|
|||
Vazno da si uvidjela svoje pogreske i to je najvaznije
Cure, evo prošlo je devet mjeseci od kad sam napisala svoju tužnu ispovijest, i premišljam se već nekoliko dan da li da Vam se javim ili ne.
Naime ovako: danas sam izuzetno dobre volje i puna neke pozitivne energije, pa Vam zato i pišem.
Htjela sam samo reći da je kod nas situacija izuzetno dobra. Znači u proteklih devet mjeseci od kad sam napisala svoju priču, nema više nervoze, svađe rijetko, a batina se gotovo i ne sjećam. Ponosna sam jako na sebe, a bome i na svoju djecu. Naravno ni oni više ne cvile, sve rješavamo razgovorom tak da mi je baš mrak. A što je najbolje sve mi je to došlo samo od sebe, nisam ulagala nekakav veliki napor da promijenim neke stvari i nisam se borila sama sa sobom, nego onak. Malo po malo sam se opustila, dozvolila da neke stvari ne moraju baš uvijek biti po mom, ne moram baš uvijek prigovoriti, ustvari olabavila sam skroz i čini mi se odlično.
Još nešto i moj se muž promijenio, nije skroz, ali vidim pomake. Puno se mazimo sa djecom, slušamo ih (dobro ne baš uvijek, jel moj F priča sto na sat, pa nemreš baš uvijek), govorimo im i pokazujemo im da ih volimo, a oni to i nama vračaju.
Prekrasno mi je u braku, moram priznati svaki dan sve bolje i bolje (makar nikad nije bilo posebno loše) i kvalitetnije i još mi se čini, ako je to uopće moguće nakon 11 godina braka, da svog M volim sve više i više (a i on mene). :D
Jednom riječi prava idila, za koju bi voljela da potraje duuugooo,duuugooo...
:D
Ja neću ponavljati ono pto su cure (i tatek) već napisale,nego ti samo želim poslati pozdrav i reći da ti čestitam što si se nakon svega odlučila na drugo dijete (osim ako je bilo slučajno).
Ja sam prvu godinu s mojim djetetom imala identičnu kao i ti sa svojim sinom.Nakon manjeg živčanog sam se zarekla da nisam rođena da budem majka i da više NEĆU rađati.Sin mi sada ima 2 godine i još uvijek tako mislim i osjećam..
Baš mi je drago
to je naravno odgovor Suzizani a ne rosi...malo je nezgodno ispalo
Suzizana, samo LJUBAV, LJUBAV i opet LJUBAV.
Ljubav liječi sve.
Govorim iz vlastitog iskustva, mogla bih u odeđenoj mjeri potpisati tvoj prvi post.
rosa prvotno napisa
Ja neću ponavljati ono pto su cure (i tatek) već napisale,nego ti samo želim poslati pozdrav i reći da ti čestitam što si se nakon svega odlučila na drugo dijete (osim ako je bilo slučajno
Ja sam prvu godinu s mojim djetetom imala identičnu kao i ti sa svojim sinom.Nakon manjeg živčanog sam se zarekla da nisam rođena da budem majka i da više NEĆU rađati.Sin mi sada ima 2 godine i još uvijek tako mislim i osjećam..
rosa nemoj tako tužno!
ja sam drugo dijete htjela isto kao i prvo, nije bilo slučajno. od kad se I rodila, meni je bilo puno laše (u glavi), ne znam zašto, puno sam bila smirenija i puno se više posvećivala F
glavu gore
Suzizana
Suzizana
Hvala ti sto si podijelila sve ovo s nama ,jako si hrabra i sve je vec receno saljem ti samo podrsku
Re: Jedna tužna ispovjest
Baš me zanima da li ima neka mama (ili tata koji je većinu dana bio uz bebu) da im to nije bar jednom palo na pamet?! Kroz prozor, s balkona,.. kako god. Mislim da je to savršeno normalno. Isto kao i to da se kasnije zgroziš što ti je takvo što uopće prošlo kroz glavu..
Roditeljstvo ima za posljedicu da se roditelji iz temelja preispituju i mijenjaju. Neki odmah, a neki tek kad djeca postanu odrasli ljudi. Nikad nije kasno, pogotovo ako je kvalitetno i odražava se na svima.
u ljubavi i s ljubavlju je sve moguće....
suzizana, nadahnuće je pročitati kako smo mi sami tvorci svoje sreće...sreće koja postaje i dio naše obitelji, rodbine, prijatelja....
ne poznajem ni tebe, ni tvoju obitelj, no iskreno sam sretna što ste vi pronašli svoju sreći
Odlično šta si toliko osvijestila sve, mislim da malo žena ima tu snagu i stvarno se nadam da ćeš i sebe izliječiti, jer si dovoljno suza prolila a sinu ćeš ipak nadoknaditi, niti jedan poljubac, ni lijepa riječ nikad nisu bačene i zaboravljene...to imaj na umu i sve će biti bolje. Predivno je što si sretna u braku, znaš i sama koliko to znači za djecu.
drage moje
iako sam većinom dobre volje i vesela osoba po prirodi s druge strane sam... umorna, rastrzana i smoždena životnim prilikama....
u suzizaninom postu ne mogu baš prepoznati sebe ali neke svoje epizode mogu... ovo o bacanju kroz prozor pogotovo
drago mi je što si uspjela izaći iz PPD i što ti se s drugom bebom to nije dogodilo....
ljubav je odgovor na sve i samo tako nastavi... želim ti sve najbolje
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom