Postavljaju li vasa djeca pitanja na koja ustvari ni sami nemate odgovor i kakve im odgovore dajete? Drzite li se "po strani" i ostavljate im mjesta za vlastite zakljucke ili namecete vlastite?
Mene Zorka ovih dana stalno iznenadjuje s pitanjima tipa: gdje smo mi bili prije nego sto smo se rodili, sta bude s onim tko se zeli roditi, a nema nikog da ga rodi, kad mi umremo moramo li se ponovo roditi ili mozemo birati sta cemo itd.itd.itd.
ja se uglavnom drzim po strani, tj. ne namecem vlastite zakljucke. Jer ustvari ni sama nemam odgovore. To joj i kazem pa je pitam sta ona misli o tome.....ali nisam sigurna jel bolje ostaviti joj otvorene mogucnosti ili je uputiti u odredjenom pravcu...tj. nisam sigurna ostane li ona previse zbunjena nakon tih mojih neodredjenih odgovora..Kako vi postupate?




Odgovori s citatom
