poslije kuce, nikad ne bi isla u stan (osim da jako, jako moram). kamoli u neboder...


ja jako volim lijepe poglede (zivjela par godina na devetom katu u rijeci, cijeli kvarner, otoci, istra, ucka - sve ko na dlanu...), ali zivot s djecom u stanu, na nekom visokom katu - no way...

te nosi spezu, pa djecu, pa kolica, pa bicikl (negdje - ili u podrum u supu, ili na kat na terasu stana...), pa bagere, kamione, pa opremu za na more, pa sto cuda i cudesa...



stvarno - nema sanse...