mrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrzim svoj neboder. zivimo na 10. spratu, oko nas sami prljavci, alkoholicari, ljudi s prebucnom djecom - 2 sprata iznad nas djevojcice nose mamine stikle po kuci i tako kloparaju s kraja na kraj stana, doslovce kao po glavi.

ispod nas neuroticni mladi par koji u 9 navecer "upozorava" na buku od - zamislite, razgovora s prijateljima...

ne zna se jel gora buka s ulice ili od komsija, mrzim to sto cujem tudji wc i uriniranje nocu... mrzim to sto vi znaju kad dolazim, sta nosim u cekerima, jesmo li sta renovirali i na osnovu toga komentarisu koliko para imamo. to sto me zene koje po prvi put zamjecujem pitaju jesam li to trudna i koliko smo onda u braku posto nisam...

mrzim sto ne mogu imati cvijece u zardinjerama jer neko sa spratova iznad previse zalijeva svoje pa nase krepava... mrzim opuske na balkonu, oljupinu od luka, raznorazno smece koje mi doleti. mrzim interfon koji zvoni u nemoguce vrijeme jer je neko zaboravi kljuc pa slobodno budi mene dragocjenim vikendom. mrzim stanove iznad koji se iznajmljuju studentima pa slusamo muziku do sitnih jutarnjih sati, dernek i spremanje za pocinak u vrijeme kad bih ja uveliko spavala.

jesam spomenula da mrzim neboder?