Ja nisam u neboderu, već u zgradi koja ima 8. katova.
Mi smo na zadnjem, 8. katu, i meni je odlično. Stan je trosoban, imamo zasad dovoljno mjesta, zato se i tako teško odlučujemo o većem stanu ili kući.

Iz šale ga zovemo naš penthouse.

Lift se ne kvari tako često, redovito se održava, možda tri-četiri puta godišnje idem pješice. I to mi uopće nije problem, trebala bih tako svaki dan.
Susjedi su mirni, nikoga ne čujem, iznad mene nema nikoga pa mi nitko ne skače po glavi. Niti djece nema puno u zgradi pa je uglavnom čisto.
Imam predivan pogled koji ne bih mijenjala nizašto. Zato i nemam zavjese. I nitko me ne vidi jer ispred sebe imam livadu i grad na dlanu. Okrenut je na južnu i sjeveroistočnu stranu, imam sunca cijeli dan.
Krov je u redu, zgrada je stara 25 godina, još ništa nije prokišnjavalo. Iako smo ispod ravnog krova, nije nam ni vruće jer je cijeli stan klimatiziran. Buku ne čujemo jer smo visoko i imamo izo stakla. I prašine je manje.