Ja srećom ne živim u neboderu, ali živi moj nono. Kao mala sam se užasno bojala sama ići u lift. Danas se redovno neboderi vezuju uz traume parkiranja auta, djeca se nemaju gdje igrati, plaćanje tuđe vode, neplaćanje pričuve, problema oko donošenja bilo kakvih odluka vezanih uz održavanje zgrade. Ja nebodere doživaljavam isključivo kao masovne spavaonice, to mi je daleko od prirodnoga.
Živim u novogradnji sa 6 stanova. Krasno mi je to što sam sa par stepenica u dvorištu, što se moje dijete ima gdje igrati, što u stanu osjećam mir. Nevjerojatno mi je kakav osjećaj mira mogu osjetiti kod novih stanova, za razliku od starijih zgrada koje kao da su prepunjene neke energije prijašnjih i sadašnjih vlasnika.