-
Opet Split!
Da li u splitskom rodilištu ti donesu odmah dijete na podoj ili ga oni nahrane
,jer koliko sam pročitala jaaako je bitan prvi podoj!Može li mi netko friškiji opisat kako izgledaju ta 3-4 dana u splitskom rodilištu,jer koliko sam čitala dosta toga se poboljšalo?
-
ja sam bila tamo prije 5 mjeseci. rodila sam u 11 i 10, a malu su mi donijeli na prvi podoj navecer u 22 sata. ja sam je htjela podojiti jos dok sam bila na stolu u radjaoni, ali su mi je odnijeli jer je trebalo izvuci mekonij iz nje kojeg se nagutala. najbolje da je probas podojit odmah tamo, nece ti je nitko uzet, pogotovo ako beba odmah prihvati ciku.
ja sam na odjel sam dosla u 13 sati, i do veceri svaku sestru koja bi naisla moljakala kad ce mi donijet malu. sve bebe nakon poroda idu u zajednicku sobu, gdje cekaju da ih se "nakupi" dovoljno. kad se skupi dovoljan broj beba, onda zovu pedijatra da ih pregleda, i nakon toga ih nose u sobe do maminih. znaci, kad ces dobit bebu, ovisi o broju "nakupljenih" beba u sobi. ja sam ocito bila medju prvima, pa sam morala cekati da ih se nakupi dovoljno i zato je proslo toliko dugo dok su mi je donijeli. mozda je ti dobijes odmah nakon pola sata.
oni ce bebu hraniti na bocicu ako ti kazes da nije jela i sl. i obicno ih oni hrane ujutro u 3, ako mama spava. ja sam ko kobac stalno vrebala i cim bi vidila da mala place, trazila sam da mi je donesu, po noci sam navijala mobitel da budem budna u 3, tako kad sestra dodje na hranjenje, mahala joj da ne daje bocicu, nego da je donese meni.
zakljucak: samo budi uporna, pitaj, trazi i beba ce biti s tobom veci dio dana i samo na ciki. sretno!
-
Ne mogu virovat,onda je najbolje rađat krajem devetog jer tada ima najviše beba :? :? A da li će mi barem netko pokazati kako ću dojiti?
-
-
vanjci ti je dobro rekla. isprintaj letak o polozajima i zapisi broj sos telefona. najvaznije je da ne dozvolis da te iznerviraju i obeshrabre. sestra koja mi je donijela luciju prvi put bila je predivna - rekla je "evo ti beba, morate se upoznat vas dvije. pokazala mi je kako je stavit na siku, dosla je jos dva-tri puta provjerit kako nam ide, pokazala mi kako cu razlikovati kad stvarno jede, a kad samo "dudli". drugi dan je bila druga sestra. izgadila me je sta maloj ne guram sisu usta i natjeram je da jede (ona je tada spavala), pitala me da je li ja mislim dojit s TAKVIM bradavicama (malo su manje), a ja onako jadna i nikakva od poroda sam se rasplakala. tek onda je navalila drvljem i kamenjem na mene, da na koga ona trosi jezik, a ja tu cmizdrim. onda sam se razbistrila, i rekla sebi da necu dozvolit da mi jedna guska upropasti dojenje. i nastavila po svom. i lucija do danasnjeg dana nije stavila nista u usta osim moje sike (i svog palca). ovo sam ti sve napisala da se pripremis da zaista mozes naici na sve i svasta. samo moras biti uporna i sigurna u sebe, i uspjet ces s dojenjem. jer majka priroda je to najbolje rijesila - kad je stvarala zenu, nije je stvorila s bocicom adaptiranog u dzepu.
-
malo u zakasnjenju
evo su prosla tri miseca od mog boravka u st rodilistu i imam samo pohvale i lipe stvari za rec :D . mozda zato jer su me prije pripremile na najgore a mozda i zato jer sam bila u ekstazi kad sam vidila malu, zdravu, lipu bebicu. sta se tice prvog podoja nije bilo sanse da to napravimo u radaoni jer smo i ja i bebac bili skroz nadrogirani od dolantina, a on je spava i skoro cili iduci dan, ali nakon toga kad god bi plaka i po danu i po noci sestre mi bi ga donile. samo im prije treba rec da zelis dojit i to je to.
-
cure trazite da vam odma stave bebu na prsa. to je vase dite i niko vam to ne moze zabraniti i ne postoji razlog da je bitnije dite okupat i izvagat nego staviti materi na prsa . nema sanse da bi izdrzala cekat satima da vidim i zagrlim ono sta sam rodila.
-
prošlo je godinu ipo i naravno ne sjećam se baš svega najbolje, ali znam da mi Lucu nisu donijeli do predvečer iako je sve bilo o.k.. Rodila sam u 12,30. Dobila sam i ja Dolantin, ali ne vjerujem da je zbog toga, nego zbog njihove prakse..Ne mogu ti objasnit koliko je grozno to iščekivanje kad ćeš je opet vidit, dotaknit, pomirisat, izljubit..
Što je najgore od svega, nisu ti baš za potrudit se, sve osim jedne sestre (mislim da se zove Vera) koja ti se trudi pomoć oko dojenja. Sve ostale su
, pa moraš onako slomljen (ja sam dobila transfuziju zbog velikog gubitka krvi) ić do njihove sobe i molit ih da ti donesu bebu (jer ne smiješ ulazit u sobu gdje su bebe). Mene je to strašno živciralo, ali sam ih "u fino" navikla da ja želim Lucu kraj sebe!!!
Što se tiče dojenja, line su ko k...., ne da im se slušat dicu kako plaču, pa ih svejedno našopaju bočicom, što nas je izluđivalo..Ja malu podojim, ona plače (ko zna iz kojeg razloga-možda je i gladna, nemirna, treba mamu), a one hop boca! Umjesto da su se potrudile! A....
te sestre (ne sve!), dovele su me do plača (2 x), a jedna se čak izderala na mene jer sam spustila zimsku frotirnu spavaćicu ispod ramena i zavezala (40 stupnjeva je bilo u sobi!)! Drugi put ću sigurno znat kako ću i nitko me neće u tome zaustavit!!! A NI TEBE!!!
-
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma