vanjci ti je dobro rekla. isprintaj letak o polozajima i zapisi broj sos telefona. najvaznije je da ne dozvolis da te iznerviraju i obeshrabre. sestra koja mi je donijela luciju prvi put bila je predivna - rekla je "evo ti beba, morate se upoznat vas dvije. pokazala mi je kako je stavit na siku, dosla je jos dva-tri puta provjerit kako nam ide, pokazala mi kako cu razlikovati kad stvarno jede, a kad samo "dudli". drugi dan je bila druga sestra. izgadila me je sta maloj ne guram sisu usta i natjeram je da jede (ona je tada spavala), pitala me da je li ja mislim dojit s TAKVIM bradavicama (malo su manje), a ja onako jadna i nikakva od poroda sam se rasplakala. tek onda je navalila drvljem i kamenjem na mene, da na koga ona trosi jezik, a ja tu cmizdrim. onda sam se razbistrila, i rekla sebi da necu dozvolit da mi jedna guska upropasti dojenje. i nastavila po svom. i lucija do danasnjeg dana nije stavila nista u usta osim moje sike (i svog palca). ovo sam ti sve napisala da se pripremis da zaista mozes naici na sve i svasta. samo moras biti uporna i sigurna u sebe, i uspjet ces s dojenjem. jer majka priroda je to najbolje rijesila - kad je stvarala zenu, nije je stvorila s bocicom adaptiranog u dzepu.