Vrištanje dvogodišnjaka - gdje griješimo....

[Trixter]

Koliko mi se čini, većina vaših slučajeva su djeca od 2 godine. Moja curica je otkrila vrištanje prije cca 2 tjedna, a sada ima 13 mjeseci :shock: :shock:
Prvi put se to dogodila kada se probudila jedne noći kojih 15 minuta nakon što je zaspala na cici i mm ju je uzeo i htio s njom otići van iz spavaće sobe kako bi je uspavao nosanjem. Odjednom je počela tako vrištati da nisam mogla vjerovati da je to moje dijete
I tako se to nastavilo- valjda joj se dopalo (šalim se naravno). Sada niti jedan dan ne prođe bez barem 15-20min vrištanja. I to otprilike izgleda ovako- nas dvije se igramo, nakon što je a)spavala, b) jela c) bila na cici (znači sve sam razloge isključila) i odjednom posegne za nečim što ne smije uzeti (ključevi, daljenski za TV i sl), i ja ju odmaknem kako joj to više ne bi bilo na vidiku...i onda počne. Vriskanje iz petnih žila, sva se zacrveni, oznoji, počne nekako čudno disati (od sveg tog napora)...ja ju probam umiriti na sve načina kojih se sjetim-nosam, mirno objašnjavam da to ne smije, čak sam probala i s kratkim tajm outovima, ali ništa NIŠTA ne pomaže, dok ona ne odluči da je gotovo. Znači, samo odjednom, bez da sam nešto posebno napravila, ona prestane plakati, pogleda me (onako sva crvena i zajapurena) i nasmiješi mi se. A ja već poluluda od tog vriskanja, nekada nemam ni snage se njoj nasmiješiti, samo je čvrsto zagrlim jer sam sretna da je prošlo i da joj usvtvari ništa nije (da ju nešto boli ili sl.)
I što ja mogu napraviti u vezi toga? Imam osjećaj da ništa, da je ot samo faza koja treba proći.
Samo se nadam da joj ne šaljem krive poruke (uglavnom joj ne dam ono što je bio početni uzrok plača, ali moram priznati da nekada poludim, ne mogu izdržati i dam joj ključeve itd. SAMO DA PRESTANE .
Mislim da je jako teško biti pametan...

[Trixter]

Koliko mi se čini, većina vaših slučajeva su djeca od 2 godine. Moja curica je otkrila vrištanje prije cca 2 tjedna, a sada ima 13 mjeseci :shock: :shock:
Prvi put se to dogodila kada se probudila jedne noći kojih 15 minuta nakon što je zaspala na cici i mm ju je uzeo i htio s njom otići van iz spavaće sobe kako bi je uspavao nosanjem. Odjednom je počela tako vrištati da nisam mogla vjerovati da je to moje dijete
I tako se to nastavilo- valjda joj se dopalo (šalim se naravno). Sada niti jedan dan ne prođe bez barem 15-20min vrištanja. I to otprilike izgleda ovako- nas dvije se igramo, nakon što je a)spavala, b) jela c) bila na cici (znači sve sam razloge isključila) i odjednom posegne za nečim što ne smije uzeti (ključevi, daljenski za TV i sl), i ja ju odmaknem kako joj to više ne bi bilo na vidiku...i onda počne. Vriskanje iz petnih žila, sva se zacrveni, oznoji, počne nekako čudno disati (od sveg tog napora)...ja ju probam umiriti na sve načina kojih se sjetim-nosam, mirno objašnjavam da to ne smije, čak sam probala i s kratkim tajm outovima, ali ništa NIŠTA ne pomaže, dok ona ne odluči da je gotovo. Znači, samo odjednom, bez da sam nešto posebno napravila, ona prestane plakati, pogleda me (onako sva crvena i zajapurena) i nasmiješi mi se. A ja već poluluda od tog vriskanja, nekada nemam ni snage se njoj nasmiješiti, samo je čvrsto zagrlim jer sam sretna da je prošlo i da joj usvtvari ništa nije (da ju nešto boli ili sl.)
I što ja mogu napraviti u vezi toga? Imam osjećaj da ništa, da je ot samo faza koja treba proći.
Samo se nadam da joj ne šaljem krive poruke (uglavnom joj ne dam ono što je bio početni uzrok plača, ali moram priznati da nekada poludim, ne mogu izdržati i dam joj ključeve itd. SAMO DA PRESTANE .
Mislim da je jako teško biti pametan...

[Trixter]

Ajoj, stalno mi je javljalo da nije poslalo
Ispričavam se svima na 4 posta, nije bilo namjerno 8)

[Stijena]

i ja patriku stalno nešto puštam samo da dijete bude sretno
i već samu sebe lagano živciram zbog toga jer tako može samo skužiti da to vrištanje "pali" upravo kako si je on to i zamislio i na taj način ga i dalje potičem
...ali uvijek si mislim - mora postojati i drugačiji način da dijete nauči "ispravno" ponašanje, a da to nije uvijek da ga jednostavno pustim da odvrišti, pa mir
baš smo jučer imali jednu epizodu nakon dosta dugo vremena....u redovnom tjednom shoppingu (po špeceraj) na blagajni je snimio čovjeka iza nas s hrpetinom mačje hrane i toliko zapeo za nju da je to bilo pregrozno za vidjet, a kamoli za čut...na kraju smo ga MM i ja, s obzirom da nije bilo šanse da idem žicat čovjeka da mu da jednu konzervicu , doslovce izvukli iz dućana dok se on trgao, lomio i vrištao jer to je bilo nešto ŠTO NE MOŽE DOBITI. Vrištao je do auta, ali kad smo ga posjeli u auto prestao je u sekundi kao da se nikada ništa nije dogodilo. Ne moram ni reći da smo se MM i ja preznojili ko majmuni od srama i količine energije koju je trebalo upotrijebiti da ga se izvuče, a on, frajer, ko da ništa nije ni bilo - skužio da neće dobit to za što je zapeo i nikom ništa, idemo dalje.

[lucky day]

uopce nisam doslijedna nego zongliram kako najbolje znam i umijem da skuzim kaj mi ustvari pokusava iskomunicirati...

najbolje mi je kad se nekad pretrgam i ne skuzim da sam pretjerala sa trganjem a njemu je to preraslo u igru ''bespucima mamine izdrzljivosti'... samo sjednem na pod ko krpena lutka i kazem 'nemrem vise' obicno popraceno nekom bijesno smijesno-iscpljenom facom--- on se onda odvali smijat a ja ne znam bi li plakala ili mu se pridruzila...

najzgodnije savjete mi ima dr. sears...
najbolji sto se procesa tice mi se cini juul...

vristanje je meni prihvatljivo ponasanje za njegovu dob (ah, i ne samo njegovu ali spektar prihvatljivih situacija je siri)...
samo mi ide na zivce (kao i okolini) cesce nego rjedje - i to mu kazem na najnjezniji moguci nacin... koji je nekad amnje njezan...
a nekad citam izmedji redaka... pa znamo se moj luka i ja, ne?

[Nina]

Trixter,postoji i topic Izljevi bjesa kod 14-mjesecnjaka