AndrejaMa prvotno napisa
ne znam što da mislim, ali moram komentirati...
sada svi osuđuju roditelje. Jučer na "kavici sa Sonjom" na radiu ista tema - koliko moramo paziti na djecu. I svi se okomili na roditelje. Da, djeca jesu naša odgovornost, pogotovo kad su mali, ali...
Koliko li samo ima slučajeva da se u roditeljskoj pratnji i brizi desi nesreća? Sjetite se dječaka koji se istrgnuo ocu iz ruku i direkt pod auto, sjetite se djevojčice kojoj je srp pao s drveta...mislim, stvarno ima situacija kad jednostavno ne stigneš ili ne možeš reagirati. Nije da sada branim ove roditelje, ipak je to već treći slučaj u istoj obitelji, ali i meni djete padne i lupi se i nešto razbije , a ja kao strepim nad njim i pazim na svaki korak. Ljudi žive pored rijeke. Pa ne mogu cijelu rijeku ograditi i osigurati. Tako ni mi ne možemo osigurati da se nikada i nigdje naše djete ne nađe u opasnosti. Možemo pokušati, ali što će se dogoditi - to sam dragi Bog zna.
Žao mi je roditelja, žao mi je dječaka i cijele obitelji. Mislim da je najmanje što sada trebaju nečija osuda.
Možemo samo ~~~da dječaku dube bolje i da se oporavi.