Bila sam naivna, jel da?

Tijekom dva i pol tjedna dojenja malac je plakao nakon sto bi posaugao obje dojke. Dojili smo po sat, sat i pol, pa opet za pola sata, bolile su me bradavice, dojke su izgledale ko dvije prazne carapice... i jedne noci dodali smo malo adaptiranog iz flasice da ga smirimo, a bogme su i mama i tata bili na rubu...

Onda 4 tjedna idile: prvo jednu dojku do kraja, trazio bi jos - i dobio malo adaptiranog (ukupno kroz dan oko trecine dnevne doze za bebe samo na adaptiranom). A drugu bradavicu smo odmarali do iduceg dojenja za dva -tri sata... oporavile se bradavice, ja sretna pocela povecavat vrijeme na prsima i nudit i drugu dojku, a kolicina adaptiranog se jos smanjila...

I sto se dogodilo? Ja sva ponosna - evo mozda uskoro odbacimo bocicu, he he, a on u medjuvremenu shvatio fintu, i poceo imat epizode ocaja na prsima, place i zvace bradavice i hoce flasicu iz koje lako curi... Ja sam uporna, ali to na nis ne slici, grci se, place, uznemiren poslije ipak dobije flasicu jer place i onda jos poslije sve pobljucka... mrak!

Bila sam naivna jel da? :/ Sto sad?