moj je sin poceo oponasati psa nedugo nakon sto smo ga udomili i to me je zapravo sokiralo jer sam to protumacila kao da on misli da ce tako dobiti vise paznje - nije naime bio naviknut dijeliti me doma i s kime, jer smo sami pa mu je moje bavljenje psom bilo malo too much. pitala sam ga radi li to zato, rekao je da ne, no za svaki slucaj smo porazgovarali o tome, kako se ne bi poljuljala njegova vjera u moju ljubav. i dalje se ponekad igra tako, no ja isto mislim da je to faza i da mu takva igra nije nikad prije pala na pamet jer naprosto nije imao nekog psa uza sebe, i vise ga ne prekidam u njoj jer vidim da uziva.