Neki ljudi su sami po sebi govna iz jednostavnog razloga što nemaju drugačijeg načina da ižive svoje frustracije nečijim uspjehom - bilo osobnim, bilo poslovnim, jer kod takvih je kod susjeda uvijek bolje nego kod njega doma (a u većini slučajeva to zaista i je tako).
Takvih je uvijek bilo i bit će, i po meni je za njih jedini lijek ignorirati ih i ne dozvoliti im da uđu u moj život jer upravo je to ono što takvi žele - poremetiti ono što taj drugi na kojeg su se bez ikakvog razloga okomili, ima (a oni su to nesposobni imati, ali i nesposobni sami sa sobom smisliti način da ih to toliko ne smeta), na način da se taj netko umjesto na svoj život, koncentrira na njegove (gnjusne i preodvratne) postupke.
E upravo u tome je poanta, ne dozvoliti gnjusobama da nam poremete normalno funkcioniranje - ne razmišljati o njima, ne razbijati glavu time kakvi su to ljudi, ne remetiti svoje svakodnevne postupke i rutinu. To je doduše puno lakše reći, nego učiniti, bar meni koja si znam predbacivati i ako me netko samo malo ružnije pogleda, ali shvatila sam da drugog načina za uzvrat udarca nema.
Sve to postaje i još teže ako se stvarno radi o tom stupnju zlobe da se osim nečijeg unutarnjeg mira, počinje oštećivati i njegovu imovinu. I u tom slučaju mislim da treba ostati uporan i ne dozvoliti nekome da diktira uvjete, pogotovo ako je s te oštećene strane ponašanje i više nego korektno.
U meni na takvo ponašanje odgovara inat, dakle u ovom slučaju nabaviti stara kolica, pa nek im onda prozvani buše gume koliko hoće, ako treba svaki dan. Doduše ne može se ipak računati na neku preveliku pamet takvih, da će shvatiti poantu tog postupka, ali možda nakon nekog vremena skuže da su kolica i dalje tu bez obzira koliko se oni trudili da ne budu. Takva poruka je ipak najbolnija. Jer dopustiti da takvi pobijede znači samo još više "hrabrosti" za ubuduće, za neke nove sabotaže koje će zaboljeti još jače i srušiti svaku vjeru u nekakav normalan odnos među ljudima.