 |
|||
Prva posjeta bebi s djetetom
Kada idete u posjetu nekome tko je rodio na tzv. "gledanje bebe" da li sa sobom vodite svoje dijete/djecu?
Mi smo mislili ići sa njim, ustvari uopće nisam razmišljala da ga ne vodim, ali kako čujem od prijatelja koji su već bili, nitko nije išao sa svojim djetetom :?
Sjećam se da su nama svi koji su tada imali djecu uredno sa njima i dolazili. Mene to nije smetalo, nisam o tome ni razmišljala. Bilo mi je bitno jedino da su gosti zdravi.
Kako vi razmišljate po tom pitanju?
Ja sam sa matejom strpljivo podnosila promenadu u kući od prvog dana. Bio je svibanj, nije bilo nekih boleština i OK. Bilomi je jako naporno, ali sam podnjela. Ja nikome ne idem prije nego li djete navrši berem cca 10 tjedana.
Odlučila sam da takvo pravilo provedem i sa drugom bebom. Lijepo ću zamoliti da se posjete odgode na neko vrijeme, osim baka i deda jer njih je gotovo nemoguće odbiti.
Ipak je to vrijeme kada se svi privikavamo na novu situaciju, treba nam vremana za odmor i maženje, a kako je nama dojenje tada išlo jako teško, te posjete su i za mene i za Mateja bile katastrofalne, jer smo većinu vremana proveli u sobi pokušavajući dojiti, a u isto vrijeme nervozni jer što će gosti misliti o nama.
Beba je stara 2 mjeseca i ne namjeravamo se zadržati duže od sat, sat i pol.
osobno mi ne pada na pamet nekom tko je tek iz rodilišta stiga dolazit na "gledanje"....znam kako je meni bilo...carski, jedva hodala, privikavanje na klinca a i on na mene, plač, hranjenje po sat vrimena...moš si mislit kak mi je do nekoga tad...a još onda i triba ima dat što popit pojest....užas...ma kužim i ja bi volila vidit malenu bebu...ipak, tako brzo rastu...al opet, triba imat više razumijevanja za trenutnu situaciju....
mislim da ne bi išla s dicom...nikad ne znaš što tko ima....mi smo tako pokupili virozu il gripu...ne znam..... a i tu na forumu je neka klinikica dan poslije dobila simptome kozica, a dan prije išla vidit na metar udaljenosti bratića (il što već).... nije mi to zgodno nikako....
Meni su svi dolazili normalno s djecom, jedino mi je bilo bitno da netko dijete nije friško cijepljeno živim polijem. Nitko nije vodio bolesnu djecu, ali šmrkave je bilo, no naglasila sam da me to ne smeta.
Nove bebice uvijek obilazimo kao obitelj, dakle s Kalebom...S tim da njega nismo previše približavali bebi, ne zbog bolesti nego da je slučajno ne udari. S tim da imamo problem - ja ne smijem primiti bebu, jako je ljubomoran (dok veću djecu, njegove vršnjake i stariju, mogu bez problema nositi i maziti - nevjerojatno kako se osjeća ugrožen samo od mlađeg djeteta).
Meni si isto dolazili sa djecom, neki i prilično rano. Takođe sam na početku bila sva u problemima, ali mi nekako nije smetalo. Beba i ja bi se povukle u spavaču sobu (odnosno tamo smo i boravile), a gosti bi vidjeli bebu, čestitali i otišli u dnevni boravak. Svi su se uglavnom kratko zadržavali i nije bilo problema. Nedavno smo u familiji dobili novog bebača, ali ne mislim ići dok ne prođe bar 2mj.
Mi gotovo svugdje idemo zajedno, pa tako, kao i Luna, i ovo obavljamo kao obitelj. Nažalost, vrlo često smo jedini koji na neko "događanje" dođemo s djetetom, jer puno ljudi smatra da djetetu negdje nije mjesto ili da nije dovoljno "zrelo" za neko mjesto :shock: ili im samo smeta :/, što mene vrlo često rastuži, ali me ne smete, jer ja smatram da moje dijete participira svaki dio našeg života. Sorry, malo OT.
Htjela sam reći da u je ovom slučaju "gledanja bebe", ipak, i kod mene većina ljudi došla s djecom, a ja nisam ni pomislila da ne bi trebali.
Također, i moje kćer ide sa mnom, s tim da, naravno, ne idemo dok beba nema najmanje 2-3 mjeseca ili ako je bilo tko od nas bolestan i sl.
Dosad smo samo jednom bili u prilici ići na "gledanje bebe" i išli smo MM i ja sami. Bio je ožujak, sezona gripe, a Andrej je tada bio svako malo prehlađen, pa nikad nismo znali je li pod nekom inkubacijom ili ne.
A što se tiče moratorija na posjete, kod nas je trajao mjesec dana. Onda su se svi izredali u drugom mjesecu, pa poslije duuuugo ništa.
Ni meni ne bi palo napamet da ju ne vodim. Znači odgovor je vodim ju.
Ja sam se jako veselila posjetima i jedva sam čekala da svi vide moje patkice. Čak mi je bilo čudno kad bi mi netko rekao da ne žele dolaziti prije dva ili tri mjeseca bebinog života... ne znam, možda sam čudna biljka, ali stvarno mi nije bio nikakav problem primati goste i bila sam presretna kad bi nam netko malo razbio svakodnevnu rutinu i počastio nas svojim društvom.
Curke nisu bile zahtjevne bebice, kratko su cikile, puno spavale, tako da mi je često znalo biti i dosadno, pa mi je svako druženje bilo dobrodošlo.
Gledati bebice idemo sa curama, naravno, ako su zdrave i uvijek prvo dobro ispitam teren da li su roditelji raspoloženi za druženje i pazim da to ne bude prerano, iako meni nikad nije bilo prerano.
mi bi uskoro trebali u posjetu jednim friskim roditeljima, i ja bih rado to obavila bez svoje djece (iako je ta mlada mama njihova kuma, i uvijok je drago vidjeti ih).
Ali, ako idem sa svojima, onda na kraju imamo uglavnom posla s njima i bavimo se njima. A bas bi htjela u miru pogledati bebicu, i porazgovarati s mamom i tatom. A cini mi se da bi i njima tako bilo mozda draze i lakse.
potpisujema zakaj prvotno napisa
mi kad idemo, idemo svi, bitno je samo da nismo bolesni i ako se radi o jako maloj bebi onda obavezno skidamo cipele (bez obzira da li se to izričito traži ili ne) i odemo oprati ruke.
iako, kad sad vrtim film, išli smo gledati jako malo beba....ali zato je kod nas bila promenadaja sam prva iz društva rodila i svima je to bilo :shock: tak da su mi već u rodilište počele dolaziti trupe, a doma da i ne pričam....zato će ovaj put biti sasvim druga priča; ko je ono rekao da se bake ne može otpiliti...
Ja bih obavezno pitala da li im odgovara da povedem i dete.
Ne znam, ja ću radije stvoriti uvjete da idem s djetetom, nego ići bez njega. Primjer: kad je K. imao 2 tjedna, u posjet nam je došla moja draga prijateljica s bebom od mjesec dana i sinčićem od 3. I mi i muževi smo se htjeli izbrljati - pa smo čoporativno otišli u šetnju. Bebe su blaženo spavale u maramama, njezino starije djece je jurcalo okolom, a mi smo se do sita napričali.
Nedavni posjet MD-ovoj sestri koja je rodila (to je beba na koju je K. bio ljubomoran) sredili smo tako da se prvo on bavio Kalebom dok sam ja bila s mamom i bebicom, a zatim sam ja preuzela Kaleba. I sve 5.
Bez malenog smo išli negdje samo dvaput - oba puta u restoran s prijateljima, danju. Procijenili smo da bi to bilo mučenje i za njega i za prijatelje.
Mi uvijek idemo sa klincima (naravno moramo svi biti zdravi.)
Oni znaju da smiju dirati bebu samo po nogicama i da joj ne smiju prilaziti blizu (mislim, onako se unositi u lice).
Klinci jako vole bebe i isto kao i ja jedva čekaju da ih vide. A sad im je posebno zanimljivo kad i mi iščekujemo jednu.
Idemo onda kada nas roditelji pozovu.
AAAAAAAAAAAAAAAA, HOĆU EDIT!!!!!!!!!!!!!!!!!!!Ne znam, ja ću radije stvoriti uvjete da idem s djetetom, nego ići bez njega. Primjer: kad je K. imao 2 tjedna, u posjet nam je došla moja draga prijateljica s bebom od mjesec dana i sinčićem od 3 godine. I mi i muževi smo se htjeli izbrbljati - pa smo čoporativno otišli u šetnju. Bebe su blaženo spavale u maramama, njezino starije dijetee je jurcalo okolo, a mi smo se do sita napričali.
Nedavni posjet MD-ovoj sestri koja je rodila (to je beba na koju je K. bio ljubomoran) sredili smo tako da se prvo on bavio Kalebom dok sam ja bila s mamom i bebicom, a zatim sam ja preuzela Kaleba. I sve 5.
Bez malenog smo išli negdje samo dvaput - oba puta u restoran s prijateljima, danju. Procijenili smo da bi to bilo mučenje i za njega i za prijatelje.
a zakaj? vazno ti je da se ne odvajas od njega, ili ti je vazno da on bude ukljucen u takva zbivanja?
meni vise nije bed npr. ostaviti tonkicu (a pogotovo antuna) bakama i dedama na dva sata, naprotiv, to svima bude gust.
a u ovoj konkretnoj situaciji koju imam na umu, za ukljucivanje, i povezivanje s tom bebicom ce biti jos puno vremena i prilika.
Ja imam osjecaj, da kad mi negdje dodjemo ucetvero, da jako svracamo pozornost na sebe (odnosno, da nasa djeca dolaze u centar pozornosti). A ovaj put bi mi bas bilo lijepo da u centru budu beba i roditelji. Da u miru popricamo, da nam se izjadaju i pohvale (jos su jako usplahireni, i jako me podsjecaju na nas kakvi smo bili s antunom), da mozda isprobamo namjestanje marame (a da se nitko ne plete u nju)...
Sada kad sam sve ovo pročitala, imam još nešto za reći.
svato od nas ima super argumente:
- da beba i roditelji budu u centru pažnje, ali istovremeno ne želim se (a i ne mogu jer ga nema tko čuvati)odvajati od svog djeteta.
- šetnja, odlično, ali neki roditeljji ne žele u šetnju do ne zam kojeg tjedna starosti
- jedno je dobra, dobra prijateljica s kojom mogu pročavrljati, kritizirati, predložiti i sl. (k njoj bih mogla i drugi dan), a drugo je daljnja rođakinja koju sam posljednji put vidjela pretprošle godine na svadbi još daljenjeg rođaka.
Ja ne znam da li bi trebalo voditi dijete ili ne, mislim da bi to trebao svatko odluciti za sebe. Meni ne smeta kad mi netko dodje sa djetetom, naravno, ako je zdravo.
Medjutim, uzasno su mi smetale neke druge stvari tako da su mi nas dolazak iz rodilista i dani poslije toga ostali u ne bas lijepom sjecanju. Ovo mi je prvo dijete, sva sam bila zbunjena kad smo dosli kuci (oko 14h) i vec oko 16h su pocele posjete rodbine.
Ja i muz nismo ni stigli pogledati bebu kako treba, ni popricati. Pa moji roditelji, pa njegovi, sestra, teta... Ostali smo sami oko 20.30h. Dojenje-koma. Nikako da profunkcionira, a ne trebam napominjati ni stres kad cujes nestrpljive glasove iz druge sobe. Nikome nije smetala cinjenica da ja stojim na nogama nekoliko sati (jer ne mogu sjesti), svi sline po bebi, koma. Tako je bilo i oko 2-3 tjedna poslije, svakodnevni nenajavljeni posjeti. Naravno, posvadjala sam se sa svima.
Malo OT, ali hocu reci: nikako dolaziti nenajavljen, ne prije 6 tjedana od poroda (osim ako roditelji ne kazu drugacije), ne zadrzavati se satima. Ako budem imala jos djece sigurna sam da nece biti kao ovaj put.
Važno mi je da ga uvijek tretiramo kao ravnopravnog člana obitelji.a zakaj? vazno ti je da se ne odvajas od njega, ili ti je vazno da on bude ukljucen u takva zbivanja?
Inače, nije mi ga bed ostaviti s didom i bakom par sati.
Pitala sam mamu da li da ga povedemo i rekla je da mi najbolje poznajemo svoje dijete i da sami odlučimo, njoj ne smeta.
Nikada nikome ne bih banula nenajavljena, a pogotovo ne nekome tko ima malu bebu.
Meni nije problem Svena negdje ostaviti i ne radi se o tome da ne želim biti odvojena od njega. Stvar je u tome da on obožava bebe i jedva čeka da ju vidi. Ne bojim se niti da bi ju mogao udariti jer je stvarno u kontaktu s bebama jako oprezan i brižan. U svakom slučaju bih prije posjete s njim porazgovarala i objasnila mu pravila, da mora oprati ruke čim dođemo, da bebu ne smije dirati i ljubiti po licu...
Jedino što može biti problem je dosada, ali zato uvijek mogu uzeti neku njegovu igračku ili crtić da se pola sata ispričam sa mladom mamom, zar ne?
Ovakve odnose ne njegujem. Možda je to okrutno, ali imam dovoljno bliskih ljudi koje želim viđati unutar svojeg i njihovog slobodnog vremena da bih trošila to vrijeme na viđanje ljudi proforma jednom u dvije godine na svadbama, krstitkama i sprovodima.
Janko uvijek svugdje ide s nama, osim ako je bolestan onda ne ide, ali onda ne idemo ni mi, čekamo da ozdravi. Osim kaj smo na jednu važnu svadbu išli sami jer ga n isamo hjteli gnjaviti a on je bio lagano prehlađen pa smo se bojali da ga još više ne uhvati..
Vodila bih ga bez razmišljanja.
Ovako je i kod nas. A kod tako dalekih rođaka koje ni inače ne viđam ni ne idem.
Važno mi je da ga uvijek tretiramo kao ravnopravnog člana obitelji.
ok, kuzim. ja malo drukcije gledam na to.Važno mi je da ga uvijek tretiramo kao ravnopravnog člana obitelji.
ista stvar. i vodili smo je.Vodila bih ga bez razmišljanja.
isli smo u posjet bebi koja je imala mj. i pol, Lea je imala 11.
Važno mi je da ga uvijek tretiramo kao ravnopravnog člana obitelji.ovako i ja razmisljam.
idem sa bojanom, ali ne kada je šmrkav, kada kašlje ili bilo šta slično, pričekam da bude potpuno zdrav
on se jako veseli malim bebicama
A daljnji rod je bio samo karikiran...
OVak i ja razmišljam.Važno mi je da ga uvijek tretiramo kao ravnopravnog člana obitelji.
Moja djeca, kakao reče a zakaj, nisu baš neprimjetna i traže puno angažmana. Zato na ovakve događaje radije idem sama, ako je npr. kolegica s posla u pitanju, ili idemo nekom bliskom muž i ja kao - par. Nekako svoju obitelj vidim u raznim kombinacijama - od čopora, preko nas dvoje kao para, do svakog ponaosob.
Nije a zakaj rekla baš "kakao", ali no dobro...
nemam ništa protiv da mi se dođe ssa djecom,naprotiv svi su nas posjećivali tako.bila sam oduševljena posjetama gdje je bilo više dijece,bili su super organizirani,a neki su nam dolazili sa jednim-pa to je bilo za neizdržati(dijete hoda,ruši,skače)roditelji zasjeli ko panjevi,ne trzaju.ne krivim dijete,nego roditelje jer ne vode dovoljno brige.takve posjete ne volim,jer mi je dvorenje i moja malena na oku,a za drugo nisam istrenirana
bas kakao vertex kaze
Općenito sam razmišljala da li se djeca ponašaju neprimjereno u nekim situacijama baš zato što na takve situacije nisu naviknuta :?
Ovo ne ide nikoga, to sam baš nedavno sama sa sobom pretumbavala razne situacije u kojima je Sven znao "divljati" i došla do zaključka da se u situacijama u kojima se često/češće nalazi i ponaša primjerenije.
kao i ti, bilo mi je vazno da su posjetitelji zdravi, a nije vazno koliko imaju godina.
svi su nam dolazili sa svojim klincima, nitko nije pravio problem oko toga
Ma kužimAli ja ne njegujem ni poznanstva...Kod nas postoje samo prijatelji i uža rodbina.
vertex i a zakaj, kužim i vas, i to mi je ok. Mi samo različito funkcioniramo, što ne znači da je netko od nas u krivu.
a mozda je i zato sto ga u situacije u kojima znas da ce se primjereno ponasati cesce dovodis (jer su to situacije u kojima je njemu ugodnije)? Moze biti i jedno i drugo.
Luna Rocco, skuzile smo se.
Da, mislim da je to samo pitanje stila.
Mozda je pitanje i dobi djece. Meni je lako sad voditi malisu svugdje, dok je jos mali i vecinom mirno sjedi na meni i razgledava, ali na primjer da znam da idemo negdje u skucen prostor, bez njemu primjerenih sadrzaja i zabave, a on recimo u istrazivackoj i zahtjevnoj fazi - radije ga ne bih vodila nego citavo vrijeme glumila policajca. Zato ce sve ovisiti o prigodi - nema gotovog i univerzalnog pravila.
Nama su inace svi dolazili s djecom i tu, osim zdravlja, nismo postavljali nikakve uvjete.
Kad gledam iz svojeg kuta...kad sam rodila, općenito mi nisu odgovarali posjeti. Sa djecom ili bez njih. Više sam bila oduševljena druženjem u šetnji.
No, isto tako dolazili su nam u posjetu sa klincima. Moji nećaci su bili fantastični. Ali bila nam je jedna (tada) dvogodišnja curka koju nisam mogla držati dalje od Lovre (ne mislim "dalje od xy metara", već dalje u smislu ljubljenja, grljenja i sl.) što mi je smetalo.
No isto tako, ne bih išla sa Lovrom u posjetu sigurno prije djeteovih navršenih 2-3 mjeseca, ne toliko zbog djeteta već zbog majke.
Ako bi se majka složila sa Lovrinim dolaskom, mogla bih otići bez problema, jer znam da bi Lovro ionako bio blizu mene. Ali tada se ja ne bih mogla totalno "posvetiti" razgovoru sa majkom.
Da je Lovro malo više "živo" dijete, ne bih ga vodila.
Rezime: radije idem u "ogledni" posjet maloj bebi sama, a grupno ogledavanje preferiram vani, u šetnji ili doma ako majka tog djeteta na tome inzistira.
I moram reći da kad bi mi majka bebe rekla ovo:
" ...i rekla je da mi najbolje poznajemo svoje dijete i da sami odlučimo, njoj ne smeta"
meni bi to značilo: "povedite ga ako baš morate, ali nisam oduševljena".
meni ne smeta ako je djete živahno,ali volim da ga njegovi roditelji imaju na oku,da sebi nešto ne napravi.evo nedavno nam je bio dječak u posjeti sa tatom,mali je super,pa ne očekujem da dijete sjedi ko stup ...logično je da ga sve zanima,ali tata na njeg viče kao da je mali divljak,dijete se naglo okrene i padne na cvijeće,koje uopće nije na putu,nego tata,umjesto da ga zainteresira sa nečim,dok mm čuva našu curu,a ja kuham ručak,on na njeg još viče...to mi je bilo koma,...
mamma san je ovo jako dobro povezala...
I moram reći da kad bi mi majka bebe rekla ovo:
" ...i rekla je da mi najbolje poznajemo svoje dijete i da sami odlučimo, njoj ne smeta"
meni bi to značilo: "povedite ga ako baš morate, ali nisam oduševljena".
nju uopće ne zanima zdravlje djeteta, inače bi rekla: vi najbolje znate koliko je zdrav i sl.
sama činjenica da ni drugi nisu dolazili sa svojom djecom k njoj nešto govori...
koga ne smeta da ti netko drugi slini po novorođenom djetetu?
ja misim da ljude ponesu osjećaji, ima li ljepšeg od malog tek rođenog djeteta? pa ne razmišljaju glavom, nego srcem!
kod mene je stalno bilo ljubljenja, onda je moj tata uvijek glasno komentirao kad bi bilo tko došao: "ja je još ne ljubim, neka malo poraste itd" i onda su ljud razmislili i sami su počeli na taj način razmišljati i glasno to govoriti...
mi smo bili dva puta u posjeti novorođenima otkad je Gizel s nama, i pazim na sve moguće... zdravlje, čistoća, ne približavanje bebi, već gledanje s daleka... ako se ja približavam, ona sjedi udaljeno s tatom i suprotno...
općenito nebi dala djetetu da se igra s bilo kojim djetetom koje još nema bar godinu dana...
da mi netko veli da ostavim Gizel doma, to bi bilo kao da mi kaže da ostavim mm doma... došla bi valjda na 15 minuta i otišla svojoj curki jer bi me to povrijedilo...
a šta kad ta mama bude imala drugo dijete? ovo prvo će zatvorit u sobu? neće mu dati da se igra s vršnacima da ne pokupi neke zaraze il slučajno ne dovede najboljeg prijatelja doma? to je samo malo preosjetljiva mama, bude došla k sebi...ma to su hormoni
a i uvijek se doma može povući i reći da beba ide spavat u svoj krevetić ili da će je ići dojiti u drugu sobu... (ako baš primjeti da dođe do situacije koja joj nije baš)
ako je tebi bilo normalno da dijete uzmeš sa sobom, ne moraš udovoljavati njezinim egoističnim zahtjevima, a svoje zanemarivati?
njezina beba mora biti pod staklenim zvonom, a ti ispaštaj zbog odvojenosti sa svojim djetetom u tako lijepim prilikama koje naravno želiš podijeliti s djetetom? pokaži joj šta znači prikladno ponašanje tvog djeteta i da joj nećeš isterorizirati dijete!
a prvi puta čujem za takav slučaj, nikada nebi rekla nekome da ne smije doći sa djetetom... :?
čak i da se neprikladno ponaša... šta sad? obožavm i svoju i tuđu djecu!
Na kraju me Sven riješio dileme, iako sam na kraju definitivno odlučila da ide s nama. Izjasnio se da ne želi ići jer je već vidio T. (druga beba) i da zna kako mala beba izgleda
Kaže da će nas čekati kod bake i da ćemo mu mi poslije ispričati šta je bilo.
Dakle, odluka je pala ako se do subote ne predomisli.
Hm :? mi ne poznajemo ljude koji imaju male bebe
Ajme meni, pa Lea uopće neće vidjeti malu bebu
Btw. ja sam bila u strahu od posjeta kad je Lea bila mala, i nisam baš bila oduševljena da na dolaze djeca, ali moji mali nećacu su navodno sanjali Leu po noći pa sam im morala dozvoliti da je dođu pogledati
Mima, sve se vraća, sve se plaća
šalim se malo, nemoj me krivo shvatiti
ma vidi Lea i na ulici dok se bebe šeću
ali ako ćemo za ugođaj koji je stvoren oko male bebe... sreća, vselje, nada, ljubav, toplina, i sreća i sreća... to treba doživjeti... ispunjenje !
Nemoj tako, pa vidiš da se sorcie sprema, nikad nije kasno (ni tim ljudima koje poznajete ni vama)Hm :? mi ne poznajemo ljude koji imaju male bebe
Ajme meni, pa Lea uopće neće vidjeti malu bebu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom