Ni sama ne znam gdje bih stavila ovu temu, pa neka moderatori odluče: poteškoće kod dojenja, dohrana, zdravlje odraslih ...
Moje djetešce i trenutna životna situacija (imam prilično posla - honorarno radim) me doslovno ubijaju. Malo mi nedostaje da potražim psihološku pomoć ...![]()
![]()
![]()
No, Iva već više od petanest dana ništa ne jede, samo doji i to me izluđuje. Po noći je non-stop prikopčana, počela se buditi svakih sat vremena. Ako joj slučajno ne dam, tj. ako ju MM uzme na ruke nastane takva tužna dernjava da ja opet popustim. Na rubu sam snage, i nadasve na rubu živaca.
A to s jelom, pa čovjek da ne povjeruje. U početku je jela toliko da sam se bojala da se ne počne debljati od svakojakih kašica, a sada ... žlicu ne želi vidjeti. Svakakve trikove isprobavam. Prođe nekoliko dana da ne pojede ništa. Neki dan smo mi jeli varivo i ona je poželjela jesti grašak, kukuruz i mrkvu, onako u komadićima. I sutradan ja njoj skuham opet, nezačinjeno, i neće više. Čak mi je jednom uspjelo ugurati joj trećinu kašice pomoću keksa – keks je poslužio kao žlica; danas je kao žlica poslužio dvopek –