Mi smo totalni tutleki za spiku i jos definitivno nemamo verbalne fore kao ove vasih slatkih genijalaca, ali imamo pregrst svakojakih veselih nepodopstina.
No, ipak cu izdvojiti verbalnu situaciju od jucer.
(Morate znati da Patrik jos ne govori, samo mama, tata, bljga i slicne njegove rijeci, ali jao dobro kuzi i totalno razumije sto se dogadja oko njega, cak ponekad i malo previse )

Dakle, sjedi Patrik u hranilici a ja pripremam klopu. Pricamo, zezamo se, dodajem mu kutiju od tjestenine i uparkiram autic i velim da mu je to garaza. Odusevljen, igra se i brm brma, a ja dobijam jos koju minutu (uzasno je nestrpljiv). Kad mu odleti nekaj s hranilice (s one tacne) vice mama i ja mu dignem.
Nesto kasnije, doziva me nekim zvukovima i ja ne kuzim. Gledam prema njemu, on se smjeska i ponavlja "to nesto". Ja dodjem, podignem autic s upitnikom iznad glave a on jos jednom ponovi Aaaanja! i ja skuzim!! Dijete me pokusava dozvati imenom 8) (zovem se Sanja).