jucer:
nakon sto nije mogao da nadje metar koji mi je trebao dan prije, te ga napokon nasao i donosi meni sav sretan
"evo mama nasao sam ti metaj, a za sta ti tjeba"
rekoh da nesto izmjerim
dobjo, odmice se od mene, ide u sobu da se igra, te se naglo okrene jer je nesto zaboravio, digne prst u zrak i veli mi ozbiljno "i dobjo ga cuvaj, nemoj ga izgubiti"


jutros:
spreman za obdanistem sjeo za sto da jede.
pitam ga hoce sam jesti ili da mu pomognem jer zurimo
kaze on meni, sam cu, a ti mama idi da se spjemas (pa opet znacajno podigne prst u zrak kao da mi nesto jako vazno ima reci) i nemoj da odes na posao bez mene

danas:
zovem tetu u vrtic da vidim kako je proveo dan nakon pauze od 7 dana radi bolesti

veli teta sve super, samo smo mu se ismijali do suza:
sjede za ruckom, on jeo supu i zavrsio i sad mu stavljaju makarone, a on ih onako znacajno pogleda i veli:

nemoj meni stavljat bona ne bila, ja sam ti bojestan