Mi smo u fazi "di je", i tako možemo do u nedogled... Evo sinoćnjeg razgovora:

K: Kako se zove moj vrtić?
Ja: Izvor.
K: Di je Izvor?
Ja: U Gjure Deželića.
K: Di je Deželić?
Ja: U Zagrebu.
K: Di je Zagreb?
Ja: U Hrvatskoj.
K: Di je Hrvatska?
Ja: U Europi.
K: Di je Reropa?
Ja: U svijetu.
K: Di je svijet?
Ja: Oko nas.
K (zadovoljno): A mi smo kod svoje kuće.

(sa strepnjom čekam "zašto" fazu...)