Da bih napisala o našem ponašanju pred M. počet ću od sebe.
Moji roditelji bili su nudisti. Mi smo od jutra do mraka visili po hridinama. Nisam razvila nikakav sram prema golotinji i iako ja sad kad sam odrasla nisam nudist, ne sramim se svog tijela - ni celulita, ni spuštenih sisa, a nemam niti osjećaj gadljivosti prema nesavršenostima tuđih golotinja. Mislim da to mogu zahvaliti tom nudističkom razdoblju.
Sada nisam nudist jer je MM konzervativan i ljubomoran, a kako je život pun kompromisa, ja sam se odrekla nudizma - zapravo mi to i nije neki životni faktor.
Što se M. (8) tiče, nikad se nisam skrivala i nikad nisam golotinji pridavala neko posebno značenje, za razliku od MM koji ni u ludilu ne želi da ga M vidi golog. Rezultat je taj da se M. očito ne srami, ali je shvatio da se neki ljudi srame i da ih golotinja uznemirava. Eto, on vidi dva različita stava o tome pa može sam prosuditi gdje on sebe nalazi u svemu tome.
Želim dodati da se ja ne šećem nepotrebno i bezrazložno gola po stanu, zapravo uopće ne šećem gola - dakle samo u kupaonici i presvlačenje preko dana.