Moj D.je jednom iz vrtića u džepu donio nekog gumenog psića. Pokazao mi je i rekao da je malo posudio da se poigra, ali naravno nije rekao teti, a što znaći da je poskrivećki stavio u džep, tj.ukrao. Rekla sam mu da to mora vratiti i k tome još reći teti. To mu se nije nikako svidilo i bilo mu je strašno neugodno, vidjela sam da ga je to jako mučilo jer bio je Petak, trebalo je do Ponedjeljka živjeti s tim. Mislim da mu je samo to suoćavanje s tim da situaciju mora riješiti sam bilo dovoljno da shvati bit krađe.
Naravno da sam drugi dan odustala od nauma da mora reći teti jer je stvarno bio u komi, pa smo dogovorili da igračku vrati bez da kaže.
Tako smo došli ujutro dok je još bilo dežurstvo pa je ušao u sobu i stavio igračku na mjesto. Sad neznam dali sam pogriješila što sam rekla da če to ostati naša tajna, ali bilo mu je drago što sam mu pomogla da razriješi stvar, a više mu nikad nije palo na pamet da nešto uzme bez pitanja.
Ponekad dogovori s frendovima neku zamjenu, recimo ako nešto od nekog dobi (slićice, karte) mora toliko i vratiti od svojeg.