Kako imam teenagera koji ove godine kreće u srednju školu, bilo bi mi zanimljivo čuti tvoj ostatak priče, maria.
Ako baš nemaš volje ovdje postat, može li i meni na PP?
Inače, i ja sam kao i summer svjesna da svoje dijete nisam dobila kao teenagera, već je odrastao uz mene i sve moje mane i vrline.
I još uvijek mi je prepoznatljiv, hvala Bogu. Još uvijek mogu pretpostaviti kako će reagirati, o čemu razmišlja, kako se osjeća, a upravo to je rezultat našeg dijeljenja njegovog odrastanja, da tako kažem.
Za budućnost se nadam da je naše uzajamno povjerenje (uz malo sreće, umješnosti i lukavosti ) dobra polazna točka prema cilju kojeg tvori uspješan završetak školovanja, zadovoljstvo sobom, nama kao roditeljima i drugim ljudima od povjerenja koji ga okružuju.
I naravno, u nijednom segmentu njegovog života nikada ne spavam, ali vjerujem da je na oprezu svaki roditelj.