U prvom smo polugodištu imali 4 ponedjeljka za redom problem sa Ominim zdravljem. Temperatura 39, jaki bolovi u trbuhu, a jednom i povraćanje.
Danas slično. Nema temperature, ali boli je trbuh i glava i sva je jadna došla iz škole. Ništa se posebno nije događalo, učiteljica je čak (navodno) manje vikala nego inače, ali ona nije dobro.
Na ovim praznicima se oporavila, bila zdrava, svježa, stabilna, sretna.... danas je opet sva jadna.
Isto tako... problemi sa koncentracijom. Toliko se boji da nešto neće skužiti da ne želi niti slušati kad joj objašnjavamo kako i što.... U školi očigledno ništa ne skuži ili oni uopće ustvari ne kuže u toj dobi već sve to bubaju napamet? Ne znam. Ja sam katastrofalno nezadovoljna. Ne krivim nikoga.... a nastojim ne kriviti niti nju, no moje dijete gubi svoju samosvijest, postaje pesimist, ne vjeruje u sebe, ne vjeruje više ni da može 5 dobiti (jer već dugo nije dobila peticu jer 1 je pogreška već 4... a ona nije nepogrešiva).
Ne znam.
Da li je to sve normalno za 2. razred osnovne? Tko tu pretjeruje? Naš sustav, učitelji koji su pak prisiljeni držati se programa... roditelji s visokim očekivanjima... ne znam. Vidim da se u razredu uvijek nađe jedno do dvoje učenika kojima jednostavno sve ide od ruke. Ona nije među njima. Nije niti među onima kojima stvarno ne ide. Ali ja ne vidim NIKAKVU želju za učenjem, nikakvo niti minorno veselje za ići u školu... sve je toootalno loše.
Čak razmišljam da je upišem u waldorfsku školu, ali s obzirom na mjesto stanovanja ... je to uh.. komplikacija.. ne znam. A već je toliko izgubila u ova 2 razreda da ne znam da li je popravljivo...
Jurim dalje....