Rodila sam prije tri tjedna zivog i zdravog decka dugog 50, teskog 3680. Bilo je problema kod i poslije poroda pa nisam u rodilistu uspjela maloga posteno dobiti na cicu. Uglavnom je urlao od gladi pa su ga sestre svaki dan odnosile i "po skrivecki" mu dale bocicu. Meni su rekle da mu daju samo sipkov caj, ali na donjoj usnici sam mu vidjela bijele tragove od dohrane. Bila sam zapravo bespomocna uciniti bilo sto. Nije da s enisam trudila dati mu jesti. Mislim da nije bilo clana osoblja koji mi nije prepipao cice i gurao ih bebici u usta. Tako su mi krvnicki stisnuli bradavice i aureolu da sam zvijezde vidjela. Mlijeka minimalno, ona prozirna zuta tekucinica. Cim sam znala raskopcati spavacicu bebac je vec bio crven ko semafor a kada bi mu priblizila bradavicu on bi URLAO da su ga cule sestre u hodniku. Kao da mu se GADILA cica. I onda opet, one dolazile po njega, prijekorno me gledale "pa zasto pustate bebu da tako place?... pa dajte mu cicu!..." Kao da ja to nisam htjela? Pripremila sam si i izdajalicu u torbi ali od toga nikakve koristi. Bebac se naucio na bocicu i jos uvijek ga hranimo (kršitelj koda)om. Preporucila mi ga je jedna stara patronazna. Lijepo napreduje, sada je narasno i tezak je 3950. Pedijatrica je zadovoljna. Svaki dan masiram cice, rucno izdojim par kapi mlijeka, uporno svako malo mu ih nudim. Uhvati bas kako treba, povuce par puta i opet URLA. Kad place to zaista zvuci kao: "ne - ne - ne!" Jesam li se premalo informirala? Mozda se ne trudim dovoljno? Zbilja ne znam kaj da radim. Zalosna sam kaj nece cicati jer znam koliko je to zdravo. Je li vec prekasno? Bilo kakav odgovor bio bi od velike pomoci.
Pozdrav svim mamicama.