ovaj post nije ništa novo kaj se već na ovom forumu nije moglo preko nekoliko puta čitat...već jedno jadanje i traženje podrške i potvrde da nisam sama..

bila sam s frendicom na kavi i priča kako je njenoj kolegici doktor rekao da pod hitno prestane dojit jer je opet trudna. naima, dijete je staro dvije godine i 7 mjeseci. šutim i mislim si svoje... i priča ide dalje... i sada je tom djete depresivno i ima ozbiljne psihičke posljedice jer je tako dugo dojeno!!!!!! :shock:
nisma mogla vjerovat svojim ušima.... ja sam svoje dijete dojila godinu i pol i nema nikakvih psihičkih problema (sama je počela odbijat!! ), i moram priznat da sam ju sebično danima prisiljavala na dojenje jer se nisam htjela odreći tog divnog osjećaja sjedinjenja sa svojom djevojčicom..tog divnog osjećaja ljubav i nježnosti...
i naravno, ja pokušavam obasniti kako to nema veze s vezom, kako to nema veze sa zdravim razumom i ostavljam mogućnost da je to dijete sada u šoku.. zašto mu se oduzela mamina cica, zašto nema više maženja, mamine topline, nježnosti, tog divnom maminog mirisa???? i naravno, povono ne nailazim na razumjevanje i prihvačanje... i ponovo me se osuđuje kao ludu rodu kojoj je tamo neka sekta isprala mozak.. ne prihvača se nešto drugačije, nešto novo, nešto toplije i ljepše od onog kaj su naše mame učili....

i tolko sam jadna i žalosna da jednostavno nemrem spavat i morala sam ići ovo napisata i podjeliti s nekim za koga znam da će me razumjeti i shvatiti...

i ponavljam... da li stvarno dugo dojenje ostavlja na dijeci psihičke posljedice????? možda sam ja svoje prekratko dojila da bi imala posljedica...

i btw. mog tatu je moja pokojna baka tako dugo dojila da se toga moj tata sjeća..kaže da dok je kuhala on bi si donio mali stolček i zavukao joj se pod majicu..pa ne vidim nikakave psihičke posljedice na njemu..bar ne neke veće

i priznajem...ja stvarno živim u nekom svojem idealnom svijetu.. i Bogu zahvaljujem na tome