Imunološki sustav djeteta nije završio razvoj s godinu dana. Dakle, dok god se on razvija pomaže mu imunitet iz majčinog mlijeka.
 |
|||
|
|
|||
Imunološki sustav djeteta nije završio razvoj s godinu dana. Dakle, dok god se on razvija pomaže mu imunitet iz majčinog mlijeka.
Imunološki sustav ne završava čitav život
I ja spadam među mame koje su u glavi imale zacrtanu granicu od godinu dana. Ne znam od kud mi ta cifra - nekako sam mislila da se toliko doji. Nisam se uopće informirala o dojenju unaprijed. Ono što sam doživjela i još uvijek doživljavam je totalno van svih mojih pretpostavki i očekivanja. Sve je nekako ispalo drugačije. Mali ima preko godinu dana, ne pada mi napamet 'odbijati' ga od sise. Totalni je ovisnik. Alergičan je na kravlje mlijeko i bilo što šta sadrži imalo proteina kravljeg mlijeka. Malo jede ostale hrane i nitko mi ne može dokazati da majčino mlijeko gubi na kvaliteti nakon godine dana!! Kad su mu izbijali zubi znalo je proći i po tjedan dana da praktički isključivo doji - a i dalje napreduje i raste - na vodenom mlijeku. Nisam znala koliki užitak djeci predstavlja dojenje, mislila sam da je to hrana i ništa više. Danas kad ga gledam, kako izvrće zjenice kao da je u transu, kako u isti čas prestaje svaki plač (ako se lupi, padne i sl.) - samo zato jer zna da je cica nadohvat ruke. Nema bolje hrane, analgetika, uspavanke, igračke, tješilice... Moje uvjerenje, zasnovano na vlastitom iskustvu, je zacementirano - kravlje mlijeko je zlo ! Ja ga ne konzumiram i sasvim mi je dobro. Mali konzumira mene - dok ne odluči da je dosta. A onda neka pije vodu, sok.. Uvjerena sam da to ipak neće trajati do škole.
da se nadovežem na naslov topica
dugo dojenje ostavlja psihičke posljedice....da ...i to takve da se dijete razvije u psihički zdravu i kompetentnu, smosvjesnu i emocionalno inteligentnu osobu što je nažalost u ovom našem društvu postala devijacija a ne normala....
Opće se ne čudim takvim bolesnim izjavama kad nam je kolektiv u večini emocionalno i psihički osakaćen....Ljudi su danas kao nažalost "izvana vila, unutra gnjila"
Ja se nadam i želim dojiti svog malog čovjeka dokle se to njemu bude sviđalo....pa neka selo priča...
Nice prvotno napisa
Znači li to da su današnji odrasli ljudi,djeca naših baka i prabaka koje su duže dojile jer su između ostalog bile vezane za kuću,uglavnom samo za obitelj,jer je to bilo jeftinije i ne znam što još,inteligentniji,samosvjesniji i emocionalno inteligentniji nego današnja djeca koja se uglavnom ne doje toliko dugo?
Potpisujem Trinu u cijelosti.
Ne znam kakve posljedice i da li ostavlja na dijete dugo dojenje(sklonija sam vjerovati da ne),ali zanima me psihološki profil majke koja doji dijete od 4,5 godina.
Ima li tu možda zrnce prevelike ovisnosti i posesivnosti od njezine strane,vezanosti koja i ne mora biti najzdravija?
Čisto subjektivno razmišljanje i pitanje na koje bih htjela znati odgovor?
ja ti taj odgovor mogu dati kroz 4,5 godina ako će moje dijete još uvijek dojiti...ako ne...ni ja neću nikada saznati...makar mislim da se nema što za znati...
Da, definitivno mislim da su prethodne generacije bile "emocionalno zdravije" i da su imale više ljudskosti nego što današnje generacije imaju
također sam optimist i sklona sam vjerovati da se i ovaj današnji svijet mijenja na bolje - polako, ali se mijenja....
Meni je ta cifra došla nekako iz iskustva prvo dvoje djece.To je vrijeme (od 1 do 2 god) kad dijete doživljava ogromne promjene,fizičke i mentalne.Vrijeme kad nauče pričati, hodati,počinje prva socijalizacija, prvi doticaj s vanjskim,velikim svijetom.
Moj sin je sam prestao tražiti sisu tada ,ja naravno nisam forsirala nego sam poštovala njegove želje i potrebe.
Kćer nisam dojila ali ista "metamorfoza" se u istoj dobi dogodila i s njom.Ona je tada odbacila bočicu i dude u svim oblicima.
Uostalom,smatram da je godinu dana već vrijeme da dijete spava po noći umjesto da 7 puta traži sisu.Tješenje,maženje,prisnost,emocionalno zadovoljstvo i sve vezano uz emocionalnu hranu zadovoljava se na druge načine.
Eto,otud ta "cifra od godinu dana".To naravno nije striktno godinu dana nego otprilike
Na ovu teoriju mogu se samo nasmijati.
Ajde ti onda tako lijepo ljudski odgajaj svoje dijete kao što su prijašnje generacije odgajale svoju djecu.Ne znam koji su bili humaniji i osjetljiviji na dječje potrebe,oni od prije 50 ili 100 godina,sve emocionalno zdravi i humani roditelji,nema što.
Svijet je otišao kvragu odavno već.Da bar dojenje ima ikakve veze s tim....bilo bi savršeno
Meni je koma što se o tako prirodnoj i Bogomdanoj normalnoj stvari toliko treba raspravljati
Koja je prednost - otprilike kao i rasprava vegetarijanaca, makrobiotičara, svejeda s prehrambenog stanovišta, a kontakt mama/dijete ... pa to kao i sve druge nijanse roditeljstva svaki roditelj drugačije ostvaruje.
Voljela bih da se mame koje doje dugo i one koje su dojile malo ili nikako ne osjećaju barem na ovom forumu niti superiorne niti krive
cekana
"emocionalno zdravije" i da su imale više ljudskosti nego što današnje generacije imaju"
Nemojmo generalizirati. Prekjučer čitam u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena (iz 1899.) da bi se dijete čija je mati umrla, stavilo na njezino mrtvo tijelo da umre i samo.
Oprostite na morbidnom primjeru, ali taj ideal o "ljudskijim" generacijama zaista pada u vodu kad malo prokopate po njihovim običajima.
A ne biste vjerovali ni kakvi su se savjeti o rađanju i dojenju dijelili....
(Prepisala sam ih par, nastojat ću vam ih u originalu prenijeti na forum. Upravo zato - da ne idealiziramo.)
Trina koja je svrha objašnjenja psihološke prednosti i neprednosti dugog dojenja nekome tko ga je svjesno ograničio na godinu dana ? To je tvoja odluka i to je za tebe ok. Ti si majka troje djece koliko vidim i imaš svoje dojenačko iskustvo i to je također ok. Tvojoj djeci ništa ne fali, a ni mojoj. Dojenje, pa i ono produženo, je vrlo različito i teško je naći dva ista dojenja (pa i ona produžena) jer smo svi mi ljudi za sebe. Ono što je za nekoga dobro, za drugog ne mora biti, a to je uvjetovano svim i svačim. Tu bi se detaljno trebao analizirati nečiji život da bi se psihološke prednosti ili neprednosti razmotrile. Koja bi strana tu prevagnula bila bi i eventualno iznenađenje.
Samaritanka, slažem se s tobom.Svi se mi brinemo za svoju djecu najbolje što znamo i imamo svoje razloge za sve pa tako i za dojenje ili nedojenje.Ali svrha ovog foruma je da razmjenjujemo iskustva koja jesu i moraju biti različita,s obzirom na to da nas je jako puno članica.Tema je otvorena da bi se raspravljalo pa raspravljamo.Moj stav je takav kakav je,isto kao i tvoj.
Opet,ja sam svoje razloge za postavljanje okvirnih granica u dojenju objasnila,dok ti nisi objasnila koja je dobrobit dojenja djeteta od 5 godina.Ili u tvom slučaju 7godišnjeg ako sam dobro shvatilaAko sam nešto pobrkala ispričavam se.
Znači,pitanje je konkretno-Što 5godišnje dijete dobiva dojenjem?
Poželjni su konkretni odgovori.
Ne osjećam se niti prozvanom niti superiornom zato što dojim/ne dojim kao što je netko rekao.Ja sam samo htjela čuti objašnjenja mama koje tvrde da je dobro/poželjno/lijepo/normalno/isl dojiti predškolca
Imunitet se nadograđuje cijeli život, ali je prvo zaokruživanje, samostalnost oko 5, 6 godina. Ali, meni osobno to nije uopće point. Niti emocionalna sigurnost. Niti nutritivne prednosti. Niti to što se tako dijete lakše utješi ili sl. Kad su mi djeca navršila godinu, pa dvije, pa tri (pa i četiri), ja nisam išla provjeravati zašto bi dugo dojenje bilo dobro za njih. VIDJELA sam da je dobro, osjećala da je ok. Meni je moj odabir dugog dojenja samo još jedna od komponenti mog cjelokupnog roditeljskog stila - sljeđenja potreba moje djece dok to ni u meni ni u njima ne stvara konflikt (bilo naš međusobni konflikt bilo njihov konflikt s okolinom). Nisu mi trebali nekakvi posebni razlozi.
Meni je osobno također ova diskusija u tom smislu prilično suvišna. Pogotovo kada ide u smjeru preispitivanja psihologije majki koje dugo doje (ovisnosti i posesvinosti i sl.), te općenito njihovih motiva, dok meni ne bi na pamet palo ići psihoanalizirati zašto neke majke odluče povući crtu s godinu (ili cca), dvije ili bilo kada. Kažete da slijedite svoju djecu. Ok, i ja slijedim svoju.
A objasniti nekome tko nije dugo dojio razloge našeg dugog dojenja ja nikad nisam uspjela. Kao što nikad, baš nikad nisam tražila od nekoga da mi objasni zašto je ona dojila dva, tri, šest, deset, dvanaest, osamnaest, dvadeset četiri, ..... mjeseca.
a sto ne bi raspravljali i o tome? sto ponuka zene koje bi inace mogle (jos) dojiti da nikad ne doje, il prestanu jako rano dojiti ? i kakve to psiholoske posljedice ostavlja na njihovu djecu (da ne govorimo o imunitetu) ? pa nekog vraga ostavlja! kakve psiholoske posljedice ostavlja nagli prekid dojenja na djecu ?!? pa ako si smijemo postaviti sva ta pitanja, a zasto si ne bi smjeli postaviti i pitanje zasto postoje majke koje doje svoju djecu do 8-9-10 godina ? i kakve to psiholoske posljedice ostavlja na njihovu djecu ?Pogotovo kada ide u smjeru preispitivanja psihologije majki koje dugo doje (ovisnosti i posesvinosti i sl.), te općenito njihovih motiva, dok meni ne bi na pamet palo ići psihoanalizirati zašto neke majke odluče povući crtu s godinu (ili cca), dvije ili bilo kada
i pored svega, neka djeca (dojena/nedojena) postanu ljudi sa nekim psiholoskim problemima, pa zasto ne vidjeti gdje je nastao taj problem, ako je istinita ona, da su prve tri godine najbitnije... naravno da bit nije u produzenom dojenju kao takvom, nego cijelom odnosu te majke prema svom djetetu. a (produzeno) dojenje je samo jedan aspekt toga. kao sto i odbijanje dojenja od rodjenja samo jedan aspekt odnosa majke prema djetetu.
ispade sada da je iskljuceno da medju majkama koje dugo doje svoju djecu postoje i one koje su posesivne il to cine iz nekog trenutnog trenda.
a nema te dojilje koja nece reci da samo slijedi potrebe svog djeteta... kao sto ce vecina nedojilja reci da nije imala mlijekada ne spominjemo spiku majki pusacica
Pa postavljamo si ta pitanja, ali ne tako da ja pitam na forumu mamu koja je prestala dojiti nek mi objasni zašto (osim ako se radi o pomoći kod dojenja --i tada pričamo o tom, konkretnom slučaju, ne generaliziramo). Neću nikad pitati ženu koja je objektivno mogla nastaviti s dojenjem, dakle, nije prestala zbog lošeg savjeta, pritiska okoline, bla i koja me nije pitala za mišljenje ni savjet, "reci ti meni zašto nisi nastavila s dojenjem". Niti ću pretpostavljati na temelju tog, eventualnog odgovora, nešto o psihologiji žena koje prestaju dojiti u određenoj dobi. Ukoliko mi trebaju reference o tome kakve posljedice ostavlja nagli prekid dojenja i ovo što si navodila, potražit ću u relevantnoj literaturi. Ne na forumu.
Točno ovako se i ja osjećam. I usudit ću se reći da majke koje nisu dojile dijete nakon godinu dana, ne mogu nikako dokučiti kakav je to osjećaj. Nije isto kao dojenje male bebe. Ni za mene ni za moje dijete.
I ja isto
A zašto si ti onda na forumu,možda da bi savjetovala druge da potraže u stručnoj literaturi sve što ih zanima???Što mi uopće radimo tu ako nismo sposobne razgovarati o svojim iskustvima i ako se vrijeđamo na sitnice?
Što se mene tiče,možemo mi razglabati i o psihologiji mama koje doje ili ne doje.Ja sam sigurna u svoje odluke i tisuću puta sam rekla da nisam samo mama nego i osoba za sebe s nekim drugim ulogama osim majčinskih.A moja djeca su osim što su meni i mužu centar svijeta,osobe za sebe,individue koje neće čitav život biti ispod moje ruke.Ili sise u ovom slučaju.
I ja smatram da je nepotrebno desetogodišnje dojenje da bi odgojio pametno,dobro,samostalno,emotivno stabilno dijete.
Ne kužim u čemu je problem?Samo sam tražila konkretan odgovor na pitanje a svi se vrijeđaju i osijećaju prozvanima.
Mozda je pitanje trebalo biti: Sto da kazem skepticima kad me pitaju zasto je produzeno dojenje dobro?
Ako je to trebalo biti pitanje ja sam ga definitivno krivo shvatila....
Ovako sročeno mi zvuči punoo drugačije
a sto ako je upravo trina taj skeptik ? il to ne smije biti? zasto pitanje ne smije biti formuliranu u smislu: objasnite VI meni. cemu sluzi forum, ako ne razmjeni iskustava i razmjeni stavova. i ako je netko zeljan upravo saznanja o tim iskustvima, zasto ne pitati, zasto ne odgovoriti ako si siguran u svoje stavove ?Mozda je pitanje trebalo biti: Sto da kazem skepticima kad me pitaju zasto je produzeno dojenje dobro?
Trina - kakav ti odgovor očekuješ? Kad bismo tražili konkretne odgovore i psihološke definicije ljubavi, što bismo dobili.... Ja mislim da koliko god ima odgovora da ih i nema
meni je sama rijec "produzeno" dojenje....neprihvatljiva.
jer ako se doji dokle kod dijete i majka zele onda nema "vremenske" granice vec samo mozda voljne, i mogla bi ga se nazvati prije suglasno, bezuvjetno dojenje. i mozda s druge strane "granice" kompromisno dojenje kada mozda dijete zeli jos uvijek a majka ne zeli ali zbog djeteta pristaje. mozda postoji i da dijete ne zeli ali pristaje zbog majke, iako mi je to tesko zamisliti, ali dopustam mogucnost da postoji.
sad ce se opet hrpa vas naci prozvana, al valjda razumijete kad netko napise ovako nesto uopceno (kao stav), da se skepticima pitanje namece samo od sebe i da je valjda dozvoljeno se zapitati i glasno: zar stvarno ne postoji nikakva granica? ama bas nikakva?? :/ uopceno govoreci ? ni prema strucnoj literaturi, ni prema vama? teoretski je moguce znaci dojiti i 12/13/14 (da ne nabrajam dalje)-godisnje dijete i nitko od osoba koje bi potpisale gorekvotiranu recenicu ne bi vidjela nista, ama bas nista, sporno u tom prizoru?jer ako se doji dokle kod dijete i majka zele onda nema "vremenske" granice vec samo mozda voljne
prema stucnoj literaruri i prema preporukama WHO i unicefa stoji upravo to: dokle god majka i dijete zele.
Prestanak jednostavno dođe i to je to. Nema objašnjenja. On dođe. To treba uzeti zdravo za gotovo. Moje mišljenje je da majka ne može manipulrati dijete dojenjem, barem ne dugo. Naglašavam da je to moje mišljenje. Dijete prestane dojiti kad ono to više ne želi.
Prednost dugog dojenja je ljepota i ljubav samog dojenja koja na jedan nevidljivi da kažem spontani način olakšava sve brze tjelesne i mentalne promjene koje dijete prolazi u prvim godinama života.
Ljubav i ljepota dugogo dojenja pobjeđuje svaku špekulaciju o ovisnosti i nesamostalnosti i sličnom.
Maju razumijem u svemu.
Iskreno, uz poštovanje svih drugih mama koje su dojile kraće, čini mi se da je skoro pa i ne moguće razumjeti dugo dojenje ako sam nisi prošao.
Potpis
Samo disclaimer, ja se ne nalazim niti prozvana niti uvrijeđena, i žao mi je da forum nema "lice" da se to vidi. Ja sam sa svojim dojenjima mirna.
Za ovo zadnje, mc, ne znam što da ti kažem zapravo. Za početak stručnih referenci o gornjoj granici nema, a neka antropološka istraživanja labavo je postavljaju negdje tamo na sedmu godinu.
npr
http://www.kathydettwyler.org/dettwyler.html
Osobno, ako me pitaš, ja ne znam, ne znam gdje je moja granica jer je nisam još iskusila (Jana sam prestala dojiti s 4,3 ali ne zato jer mi se činio prevelik, jer mi je bilo "neprimjereno", neprihvatljivo, nego zbog nekih drugih stvari u životu nisam više mogla - ali i danas mi je ok pustiti ga da proba dojiti (ne zna više tehniku) dok Nola doji, dakle, očito mi 5 i po nije granica). Najiskrenije, ja tu granicu ne postavljam u godinama, samo u terminima trenutka - Nola danas, ovaj dan nije još spremna prestati, meni je još uvijek ok da dojimo, dakle nastavljamo. Nemam pojma do koje njene godine će mi to biti prikladno, iako zapravo vjerujem da će priča ići tako da će ona sve više smanjivati podoje, meni će dosaditi zadizati majicu i biti "navlačena" i naći ćemo se negdje na pola puta.
Dugo dojenje je "frame of mind" i ja ti fakat ne znam reći do kad će mi biti prihvatljivo dojiti Nolu. Mislim da je neću dojiti s 12, ali zato jer vjerujem da će do 12 to prerasti. Kao što su prerasli toliko drugih stvari.
Kod nas je granica bila 2 god i 8 mjeseci. Koja će granica biti s D - ne znam. Ali sigurna sam da ćemo je osjetiti i on i ja.
Ništa nije crno bijelo.
Imam frendicu koja ima dečka od tri i pol godine godine koje i dalje redovito doji.I pitam ja nju tako jer smo bliske i prijateljice pa samim tim smijem i pitati nešto intimnije,što misli o tome što tako dugo doji,što misli o skorom prestanku?
Ona će meni-udala se i otišla živjeti izvan svog mjesta,daleko od svoje obitelji,imala posao koji ju nije zadovoljavao,ponekad kaže i da se zeznula što se udala,svekrvu s kojom živi ne podnosi ne podnosi i tako.
Kaže da je taj anđelak sve što ima i da voli tu posebnu povezanost koju dobiva sa dojenjem,da je to jedna od rijetkih stvari što ju čini sretnom,ima "opravdanje" što je mali strašno vezan za nju i da i zbog toga ne želi natrag na posao........
To je samo primjer,jedan,znam da nije većina ali kad sam postavljala pitanje o psihološkom profilu majki koje dugo doje pala mi je i ona na pamet.
zasto se mora uperiti prstom na tu "granicu"?
jel se bas mora reci 2g? 4g? 7g? 14g?
jer znamo da ni sva djeca nisu podjednako emocionalno zrela sa 2, 4, 7, 14g.
ta granica nece sigurno biti ista za mene, tebe, anu, ivu....kao ni za nasu djecu.
zato se kaze "dokle god oboje zele" jer je ta granica previse osobna i individualna. onog trena kada netko od dvije strane vise ne zeli, e to je TA granica za NJIH.
zasto se sve mora stavljati u neke kalupe i obrasce?
Odgovor na pitanje "do kada dojiti" je specificna domena, ali ne toliko koliko ljudi misle. Stvar je u pogresno postavljenom pitanju. Pogresan dio je odredivanje granice u godinama. Zasto? Evo zasto - povuci cu zanimljivu paralelu.
Ajmo. Zanemarite granicu koju vam (mozda) postavlja vjera. Pitanje glasi " Sa koliko godina je u redu spavati s nekim?" s tim da vam pitanje ne postavlja dijete, vec neka odrasla osoba kojoj ne morate postavljati granice kako bi ih (opet mozda) postavili djetetu.
Tocan odgovor glasi: Kada se osjetis dovoljno spreman i zreo, i ako je ta osoba netko koga volis i (ajmo dodat i siguran si da) voli tebe. Nije poanta u dobnoj granici , to je nesto individualno u svakom covjeku, a ovisi o vremenu, prostoru, partneru... i tisucu drugih stvari, koje su tocne samo za taj jedan primjer.
Sa dojenjem je isto. Tocka prestanka je induvidualna, ovisi o majci i djetetu i najbolje vrijeme za prestanak je ono kad su oboje spremni.
ono s majkama koje vezu djecu za sebe....
ovako: treba prestati sa dojenjem kad dijete to vise ne zeli. Kako znamo da zbilja ne zeli? Podoji se POSTEPENO smanjuju, i na kraju dijete vise ne trazi.
ima majki koje doje zato sto zele vezati dijete za sebe. medutim, pricamo li o manipulaciji, ona moze biti prisutna i na mnogi drugi, PUNO SLABIJE VIDLJIVI nacin, tako da mi ta argumentacija bas i ne stoji.
maja, hvala ti na pojasnjenju
naravno da je individualno i svatko to za sebe treba odrediti, al to ne znaci da je samim tim nuzno i dobro (pa cak i u tom individualnom smislu). tj. ne mora znaciti da je takav vid povezanosti dobar za svakoga (pa svi trebamo tome stremiti), niti je garancija da u konkretnom slucaju ce se (u daljem zivotu) pokazati dobrim.Tocka prestanka je induvidualna, ovisi o majci i djetetu i najbolje vrijeme za prestanak je ono kad su oboje spremni.
ako netko doji svoje desetogodisnje dijete, to mozda u tom trenutku odgovara i majci i djetetu, i ne smatram da bi se takvo dijete trebalo na silu odvajati od majcinih grudi jerbo evo dosli smo do magicne granice i sad tup prestajemo. nego mislim da se postepeno treba ici ka tom cilju. tesko mi je povjerovati da majke bas nemaju toliko (suptilnog) uticaja na tu odluku...
i u slucaju ovog primjera kojeg si ti navela, stoji cinjenica "kad se osjecas spreman i zreo". al ipak nije bas da pedijatri il psiholozi ne spominju okvirno neke granice ispod kojih dijete jos nije spremno i zrelo (ako nista drugo, onda barem fizicki).
stoji, al kao sto rekoh, dojenje je tu samo jedan vid izrazavanja te posesivnosti (a i ti na to mislis, ako se ne varam). a ne jedini niti odlucujuci faktor. ako je zena posesivna, ako nema nikakvog drugog smisla u zivotu i sve svoje frustracije usmjerava prema djetetu, umjesto ljubavi od partnera, trazi ju u i od djeteta, sav svoj smisao vidi da od jutra do mraka samo se posveti djetetu, jer nema svog vlastitog zivota, nema nikakvih interesa vise (a i ja osobno poznam takav jedan primjer) onda izmedju ostalih njenih ponasanja prema djetetu (ne dopusta ocu da promjeni pelenu, ne dopusta ocu da malu sam izvede napolje, sve je u sekundi isplanirano, ne postoji mogucnost da se i 15 min duze negdje zadrzi itd itd) jedan indicij moze biti i produzeno dojenje. za mene je to samo indicij. nece dijete zbog dojenja imati traume, nego uopceno zbog posesivnosti majke. a nije da nema takvih slucajeva. ja ih - s manje-vise razlicitim intenzitetom - vidim kod nekoliko mojih poznanica (neke su dugo dojilje, neke nisu). i moram zakljuciti da su to uistinu zene koje inace nisu uspjele postici ono sto su zeljele u zivotu, pa su mislile da ce se barem moci dokazati u cinjenici da su se udale i dobile djecu.ima majki koje doje zato sto zele vezati dijete za sebe. medutim, pricamo li o manipulaciji, ona moze biti prisutna i na mnogi drugi, PUNO SLABIJE VIDLJIVI nacin, tako da mi ta argumentacija bas i ne stoji.
Ja se ne mogu oteti dojmu da neke mame koriste odgojne metode tipa "ako ti je teško( tužan si/potišten/povrijeđen) evo ti sisa a kad malo porasteš možda se naučiš na neki drugi način tješiti".Nemojte me krivo shvatiti,ne mislim na nikoga konkretno ali jednostavno smatram da nema velike razlike između dojenja i sisanja palca,dude,nosanja dekice i bilo koje druge dječje "ovisnosti".
Da se radi o dudi varalici sa 5 godina zgražale biste se.
Nisam dobila nijedan normalan odgovor osim:JA OSJEĆAM i JA ZNAM DA JE TO NAJBOLJE.Ali po čemu znate?Po čemu se to vaše dijete razlikuje od onih koji nisu dojeni tako dugo?Pa družite se s drugim ljudima,viđate tuđu djecu...Vidite li kakve promjene,da li su emotivno stabilniji....bilo što da se vide stvarne pozitivne razlike između dugodojene i druge djece?
Pitam jer me zanima,čista znatiželja je u pitanju.
E da,još sam nešto zaboravila napisati-odustajem od ove teme
Trina, ako želiš možeš upoznati moju djecu pa prosudi sama.
Slučajno poznajem 2 djece koje su mame dojile mislim negdje do 5 godina ili čak više...sad imaju jedno 10 ,jedno 12
nisu na netu
to 2 djece kao nebo i zemlja....
jedno je samostalno, samouvjereno, puno života
drugo je cendravo,vezano za majku, nedruželjubivo, nekomunikativno
i kad ih pogledam ,fakat ne vidim, kakve veze ima dulje dojenje s njima
jer ovo drugo bi bilo isto takvo cendravo da je dojilo i 3 mjeseca ,jer mu je mater takva
Po iskustvu ljubavi i suživota s vlastitom djecom?
To i nije samo u domeni dojenja... Kada Maja govori o tome, mislim da govori i o svemu drugome što je vezano za naš odnos sa djecom.
I ja je u potpunosti potpisujem.
Pa to ja pokušavam reći čitavo vrijeme.Pravilan odgoj, pravilno emocionalno usmjeravanje i velika sigurnost između djeteta i majke nema nikakve veze s dojenjem nego majkom i djetetom i njihovim odnosom.
Eto,rekla sam da neću više ali ovo sam morala komentirati jer si sad dala odgovor na moje pitanje.
Bravo Trina, ali moja ponuda i dalje stoji.
Sad cu ovo ispricati zbrda-zdola, jer mi je to MM samo prepricao ulomak iz knjige Richard-a Dawkins -a (britanski biolog) The Ancestor's Tale, no mogu iskopati tocan citat. Ako se nadje netko strucniji neka me slobodno ispravi.
Uglavnom, radi se o tome da je gen koji je odgovoran za proizvodnju laktaze (enzim koji razgradjuje laktozu) najmladji, tj. dozivio je mutaciju prije samo nekoliko tisuca godina. Ta mutacija nam omogucava da tokom cijelog zivota razgradjujemo mlijecne proizvode. Na svijetu jos uvijek postoji veliki broj naroda koji nisu u stanji u odrasloj dobi probavljati mlijecne proizvode (kinezi, sjeverno-americki indijanci itd., ima ih zacudjujuce dosta).
Ono sto je meni zvucalo zanimljivo (da ne kazem znakovito;o)) je da se kod tih naroda laktaza proizvodi negdje do (otprilike) CETVRTE godine i tek tada gen iskljucuje proizvodnju.
Ne bih sad isla interpretirati ovo detaljno, no to je jedna od stvari koja me donekle tjesi sto moje dijete i dalje zeli dojiti. Izgleda da je to tisucama godina bilo O.K.
Jer danas se i ja pitam, zasto ne prestaje, u cemu je problem, svi mi kazu da ne bi trebala i crv sumnje je uvijek tu koliko god mali bio.
Koje se to moje neuroze i nedostaci prenose na nju i sprecavaju je da postane samouvjerena i samostalna cetverogodisnjakinja koja na vecer kaze: Laku noc, roditelji! i ode sa plisancem u sobu.
Na kraju dana, njoj cika treba, a ja vazem na vagi traumu nasilnog odvikavanja sa "traumom" produzenog dojenja. Mislim da je svaki odgovor individualan.
Pa ne ide to baš tako:"Laku noć roditelji i ode u krevet".Scenarij je malo drugačiji:Mama i tata legnu skupa s djecom u krevet,svi skupa pričaju što se sve događalo taj dan,kako je što bilo itd,maze se,izljubakaju i djeca zaspu sretna,sigurna i zadovoljna?Zar još nešto fali?Što bi tu cica bila bolja od ovog mog načina?Bilo bi jednostavnije možda dati sisu i dijete zaspe.Meni je ovako bolje,punije,kompletnije...I fakat ne mogu zamisliti da dojim moju 4,5 godišnju kćer.Ali to sam samo ja.
Tvoje dijete ako je nesigurno i povučeno razlog treba pronaći u nečemu drugome.Niti će je sisa izliječiti,niti je čini nesigurnijom ili sigurnijom. To je samo njezin večernji ritual isto kao što bi bio da jede nešto na bočicu dok leži u tvom naručju.To je bar moje mišljenje.
Samoj sebi sam dosadna jer sam rekla da se neću više javljati na ovoj temi ali prsti me češkaju dok čitam
Bilo bi jednostavnije možda dati sisu i dijete zaspe.Meni je ovako bolje,punije,kompletnije
molim te
moje 4godišnje dijete doji.
uvečer legnemo skupa u krevet, prvo pričamo o svemu i svačemu, pa pročitamo nekoliko slikovnica. onda ugasimo svjetlo, malo dojimo, a nakon dojenja se samo mazimo i slušamo priču s cd-a dok ne zaspe.
zar ti stvarno misliš da mame dugodojilice uvečer samo uvale sisu, bez razgovora, maženja, slikovnica i ostalog???
Hvala za
pa evo Lea ima nepunih 14mj. i nakon dojenja se mazimo a ponekad i igramo.
a i tata ju zna uspavati. a nema sisu.
(ocu reci da je jos uvijek "mala" a ne uspavljuje se "na sisi" niti mi je to metoda uspavljivanja. na sisi zaspe samo ako je premorena, a tako bi zaspala i da je zagrlim)
Da li itko implicira da fali?Pa ne ide to baš tako:"Laku noć roditelji i ode u krevet".Scenarij je malo drugačiji:Mama i tata legnu skupa s djecom u krevet,svi skupa pričaju što se sve događalo taj dan,kako je što bilo itd,maze se,izljubakaju i djeca zaspu sretna,sigurna i zadovoljna?Zar još nešto fali?
Time sam samo htjela ilustrirati kako postoji veliki pritisak od okoline da to MORA izgledati bas kako si ti to opisala. To je norma, a ovaj dodatak na kraju (dojenje) kod nas, nije norma, nije u redu, i "toga se trebamo rijesiti".
Ne, ona uopce nije ni nesigurna ni povucena, bas suprotno. Ovdje sam htjela reci kako osuda okoline stvara u meni sumnju o tome da li je normalno to da zeli dojiti.Tvoje dijete ako je nesigurno i povučeno razlog treba pronaći u nečemu drugome.
No, to sve i nije bio vazniji dio mog posta, vec onaj prvi.
nema odgovora...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom