Pogotovo kada ide u smjeru preispitivanja psihologije majki koje dugo doje (ovisnosti i posesvinosti i sl.), te općenito njihovih motiva, dok meni ne bi na pamet palo ići psihoanalizirati zašto neke majke odluče povući crtu s godinu (ili cca), dvije ili bilo kada
a sto ne bi raspravljali i o tome? sto ponuka zene koje bi inace mogle (jos) dojiti da nikad ne doje, il prestanu jako rano dojiti ? i kakve to psiholoske posljedice ostavlja na njihovu djecu (da ne govorimo o imunitetu) ? pa nekog vraga ostavlja! kakve psiholoske posljedice ostavlja nagli prekid dojenja na djecu ?!? pa ako si smijemo postaviti sva ta pitanja, a zasto si ne bi smjeli postaviti i pitanje zasto postoje majke koje doje svoju djecu do 8-9-10 godina ? i kakve to psiholoske posljedice ostavlja na njihovu djecu ?

i pored svega, neka djeca (dojena/nedojena) postanu ljudi sa nekim psiholoskim problemima, pa zasto ne vidjeti gdje je nastao taj problem, ako je istinita ona, da su prve tri godine najbitnije... naravno da bit nije u produzenom dojenju kao takvom, nego cijelom odnosu te majke prema svom djetetu. a (produzeno) dojenje je samo jedan aspekt toga. kao sto i odbijanje dojenja od rodjenja samo jedan aspekt odnosa majke prema djetetu.

ispade sada da je iskljuceno da medju majkama koje dugo doje svoju djecu postoje i one koje su posesivne il to cine iz nekog trenutnog trenda.
a nema te dojilje koja nece reci da samo slijedi potrebe svog djeteta... kao sto ce vecina nedojilja reci da nije imala mlijeka da ne spominjemo spiku majki pusacica