Ništa nije crno bijelo.

Imam frendicu koja ima dečka od tri i pol godine godine koje i dalje redovito doji.I pitam ja nju tako jer smo bliske i prijateljice pa samim tim smijem i pitati nešto intimnije,što misli o tome što tako dugo doji,što misli o skorom prestanku?
Ona će meni-udala se i otišla živjeti izvan svog mjesta,daleko od svoje obitelji,imala posao koji ju nije zadovoljavao,ponekad kaže i da se zeznula što se udala,svekrvu s kojom živi ne podnosi ne podnosi i tako.
Kaže da je taj anđelak sve što ima i da voli tu posebnu povezanost koju dobiva sa dojenjem,da je to jedna od rijetkih stvari što ju čini sretnom,ima "opravdanje" što je mali strašno vezan za nju i da i zbog toga ne želi natrag na posao........
To je samo primjer,jedan,znam da nije većina ali kad sam postavljala pitanje o psihološkom profilu majki koje dugo doje pala mi je i ona na pamet.